Kantilena majci

Majčina jabuka od zlata Tina Kolumbića uspomene su i sjećanja na usuglašene mirise djetinjstva, na jedinstveno ozračje rodnoga kraja što obnavlja sklad stvari i bića. Imaginativna afektivnost daje specifičnu boju ponovno prizvanih mirisa u riječima, u pokretima, u ponavljanju. Neka unutarnja neizmjernost blagotvornih riječi koje postaju metafore svjetlosti u gotovo uzničkoj samoći bića, kao predah vječnih nemira, kao izričaj disanja sama: „Protekoše / godine mnoge / i često pred zoru / budi me san: / Sunce silazi / do našeg doma / i otvara vrata. / U moju sobu / ulazi majka: / u ruci joj brodić / od suhoga zlata“ (Nisam vjerovao).

Izd. Alfa, Zagreb, 2014.

Kad je riječ o tzv. poeziji za djecu ili mlade (tzv. jer poezija ili jest ili nije), uvijek je to posebna priča. Doista ovisi o dijalozima samoće, o snazi nostalgije, koja, htjeli mi to ili ne, idealizira krajolike djetinjstva. U knjizi majka, metafora za svjetlosti djetinjstva, usuglašena je s osebujnošću duhovnoga raspoloženja koje ovdje simbolizira – kruh. Blagotvorna kantilena majci u knjizi lauda je kruhu svagdanjem: „U majčinom kruhu / pod zlatnom korom / sjajno sunce se skriva. / U mirisu kruha / srce zemlje sniva“ (Bajke u kruhu). „Znala je / svagdanjem kruhu / mirisnu dušu / udahnuti“ (Majka je znala).

U neizmjernom unutarnjem dijalogu samoće afektivnost daje boju tihim nijansama nekoga bivšeg postojanja u kojem se kao na filmskom platnu (nijemoga filma!) odvija život bez zvukova, zatvoren u imaginativnoj metrici stiha, u nesputanoj širini fenomena pjesme u prozi: „Svaki Božji stvor i svaka stvar može govoriti na svoj način. Eto, kruh govori svojim mirisom. – Prekrasno miriše, ali ne znam što mi želi reći. Koja je tajna njegova mirisa? – Ne znam koja je tajna njegova mirisa, ali znam da je kruh Božji dar – reče mi majka i zagrli me svojim toplim rukama. U toplom zagrljaju majke otkrio sam tajnu kruha. Mirisao je po majčinim rukama“ (Tajna majčinoga kruha).

Pjesnik je znao lijepim riječima obasjati prostore svoje unutarnje tuge, svoje ljudske stvarnosti. Jer: kruh, majka, miris kruha i miris majčinih ruku, roditeljski dom, igre iz djetinjstva, prave su riječi. Zato je pjesnik u tri oduhovljena ciklusa (Roditeljski dom, U zlatnim dvorima sna, Majčin odlazak), ostvario svoj pjesnički prosede, svoj nenametljivi fideizam, svoju vjernost mirisima rodnog zavičaja. A to je iznimna ljudska vrlina upućena svim čitateljima, bez obzira na dob.

Vjeran svojoj duhovnoj usuglašenosti autor Tin Kolumbić naglašava: „Današnji svjetski političari grade ‘novi svjetski poredak’ koji se temelji na interesima i profitu. Za njih je interes mjerilo vrijednosti, za Majku Terezu pak mjerilo vrijednosti bilo je dostojanstvo i jedinstvenost svake ljudske osobe…“ Pogovor na kraju knjige koji potpisuje Marina Kljajo-Radić (Hvalospjev majci ili život po ljubavi) kontemplacija je usklađena s autorovom ganutom dušom koja inventivno slijedi uspomene i dragocjena sjećanja na majku, „kraljicu bez kraljevske krune“.