Edukativni fantasy

Nova predstava, praizvedena 7. svibnja u Komediji, ima nekoliko specifičnosti. Prva je dugo trajanje: tri sata, sa stankom od dvadesetak minuta. Druga je profil izvođača. Mjuzikl Legenda Ružice grada, naime, autorsko djelo mladih autora, magistara glazbe, sestre i brata Andree Kopri Lončarić, ujedno producentice predstave, i Deana Koprija, nastao je kao koprodukcija kazališta Komedija, Studija Kubus i Plesne udruge RI Dance iz Rijeke, a u izvođačkoj postavi samo je jedna osoba članica Komedijina ansambla: Danijela Pintarić, u naslovnoj ulozi Ružice. Drugo, redatelj je predstave afirmirani glumac Robert Bošković, u posljednje vrijeme posvećen režiji. U jednom je novinskom razgovoru uoči prošlogodišnje predstave Uskrsli u Komediji, nastale također koprodukcijski, kao rock-mjuzikl, kao njezin redatelj izjavio: „Ukratko, tradicija je spojena s nečim što nazivam ‘umjetnička komercijala’, jer je komercijalno danas loše gledano, no ‘umjetničko komercijalno’ je recimo pozitivna stvar.“

Mjuzikl uzima za temu sjevernohrvatsku legendu / Snimila Ines Novković

Upravo sintagma „umjetnička komercijala“ najbolje opisuje Komedijinu novu predstavu: velik broj izvođača najviše je povezan s estradnom, alternativnom i amaterskom scenom, pa se odmah nakon redatelja predstave navodi asistentica režije i glumačka pedagoginja Sanja Crljen, a na pozornici je očigledan golem trud mladih članova u dramskoj pedagogiji već dugo godina poznata Studija Kubus te predstavnika estradne te neovisne glazbene scene koji pridonose stvaranju razrađenih skupnih scena i ugođajnih slika. Estradnu sliku dinamizira i razigrana i izvođenju posvećena plesna udruga RI Dance, najviše u fantazijskim prizorima koje su osmislile koreografkinje Dolores Bugarin i Andrea Solomun. Ističe se i prinos koreografa borbe Lovre Buve u rekonstrukciji povijesno-legendarnih dimenzija. Bošković u jedinstvenu kodu osmišljava i odnos mizanscene i svjetla, kojemu autorski pridonose Sven Kučinić kao oblikovatelj atraktivna svjetla i LumiLas proizvodnjom svjetlosnih efekata. Scenografi Martino Šesnić i Pietro Boban pozornicu dijele u nekoliko scenskih punktova, uz pomoć slikarice Ines Zrnc mijenjajući interijerne i eksterijerne prizore. Dobar posao, pridodajući finu povijesnu i bajkovitu dimenziju, napravile su kostimografkinje Jadranka Šegota, Lora Vran i Marija Zupčić uz pomoć supervizorice, istaknute hrvatske kostimografkinje Elvire Ulip.

Autori mjuzikla fabulativni mozaik objašnjavaju polazeći od sidrišta vilinskoga okupljališta na mjestu današnje utvrde nazvane Ružica grad te podučavanja vilenica: „I upravo na tom mjestu odluči moćni vlastelin sazidati grad. Kad se vile opet okupiše, umjesto svilenkaste trave nađoše razgaženo blato, umjesto cvjetnih grmova golemo kamenje; gdje su prije rasla stabla, sada je bila hrpa dasaka i greda, gdje su nicali cvjetići, bili su razasuti veliki čavli, prijeteći da se zabodu u gola stopala.” Pretvarajući Ružicu u ljekarnicu koja živi sama s majkom, kreću od imena sela Duzluk, koje neki istraživači povezuju s turskom riječi duzem, „cvijeće, divlja ruža“, a neki s ružom, koja je tada služila kao djevojački nakit, treći s mađarskim imenom grada Orahovice („Raholcza“), od kojega je Ružica grad udaljen nekoliko kilometara i u posjedu kojega je dvorac bio u srednjem vijeku.

Vrijednost ovoga mjuzikla, tj. srednjovjekovnoga fantasy spektakla, obogaćena i plesnim izvedbama na svili, vidim prije svega u edukativnom i kulturološkom smislu: kao na predočenje široj javnosti inscenacije legende o Ružici gradu na sjeveroistočnom obronku Papuka, iznad sela Duzluka, koji je bio utvrda, dvorac i tvrđava, a danas je u lošem stanju. Ako ovaj mjuzikl potakne i ubrza kulturnu svijest o nužnoj obnovi Ružice grada, a osim toga djeci i mladima pruži radost gledanja i stvaranja, ispunio je svoju funkciju. Mjuzikl ocjenjujem u tom smislu, a s obzirom na veći broj izvođača koji nisu profesionalci, ne mogu ga ocjenjivati kao umjetničko djelo, nego kao rezultat velike mladenačke energije. U umjetničkom smislu, osim autorskoga i redateljskoga prinosa, pamtit ćemo raskošan talent i izvođačku posvećenost Komedijine istaknute članice Danijele Pintarić, posebno u izvrsnim pjevačkim dionicama. Pritom su joj u crno-bijelom bajkovitu svijetu pouzdani partneri Maxim Hozić Max kao Marko, „pjevač iz južnih krajeva“, Lara Antić kao Manda, Bojan Jambrošić kao Vlastelin, Ines Mlinarić Stakić kao Glavna vila, Veselin Krstovski kao Župnik, Jana Pogrmilović kao Trudnica i diplomirana glumica Gordana Šimić kao Baba Jaca.

Kad je riječ o tehničkoj produkciji, treba naglasiti na hrvatskoj kazališnoj pozornici novo korištenje moderne scenske tehnologije, najnovije generacije robotizirane rasvjete. Miks i mastering matrica potpisuju Rajko Lončarić i Dean Kopri. Više od trideset i pet izvođača na premijernoj je izvedbi doživjelo potporu publike koja je pratila predstavu u estradnom duhu, nagrađujući izvođače povicima odobravanja i pljeskom nakon solističkih i duetnih pjevačkih dionica. Fantazijska glazba i pjevanje bili su na nešto višoj razini od plesačkih i glumačkih dijelova, pomalo ukočenih ili prestrašenih dionica, što se treba povezati s tremom mladih izvođača na prvoj izvedbi.