Amerikanac u našem jazzu

Tijekom jedne sad već davnašnje večernje šetnje Opatijom iz polupraznoga sam lokala začuo sviranje nepoznatog jazz-pijanista koji je pratio vokalisticu također karakteristična stila izvođenja američkog repertoara. Način sviranja toga dua privukao je moju pozornost jer sam u njemu odmah prepoznao tipični američki pristup i tradiciju interpretacije jazza, karakterističan za američke interprete toga glazbenog fenomena. Na pitanje o kojim je to glazbenicima riječ konobar mi je nevoljko odgovorio „da su to neki povratnici iz Amerike, a ukoliko želite saznati nešto više o njima, uđite u restoran i naručite nešto, pa ću vam ih predstaviti“. To nisam učinio, ali sam godinu poslije u predvorju opatijskog hotela Miramare imao priliku upoznati, i prvi put porazgovarati s bračnim jazz-parom, supružnicima Kaplowitz, Lelom i Joeom. Pjevačica jazza Danijela Lela rođena je Siščanka djevojačkoga prezimena Mačešić, koja je nekoliko godina nastupala u lokalima New Yorka, gdje će prije jedanaest godina u jednom od njih upoznati pijanista Joea Kaplowitza, za kojega će se potom i udati. Kaplowitz je u to doba imao svakoga petka stalni angažman u klubu blizu poznatoga njujorškog Carnegie Halla. Dobivši kćer, par se odlučio nastaniti u Hrvatskoj, i to najprije u Lovranu, potom u Rijeci, u kojoj se njegova važnija jazz-karijera već dobrano nazire, te napokon 2006. u Zagrebu, koji je evidentno pružao znatno veće mogućnosti njihova glazbenog djelovanja.

Joe i Lela Kaplowitz / Snimio Ognjen Alujević

Joe Kaplowitz rođen je u gradu Apscodeu u Saveznoj državi Massachussets 1973, a roditelji mu potječu iz Bjelorusije. Prve doticaje s glazbom stekao je u ambijentu rodne kuće, otac mu je naime bio strastveni skupljač jazz-ploča i glazbe Counta Basieja, Dukea Ellingtona, Milesa Davisa, Charlieja Mingusa i Theloniousa Monka te, što nije bez osnova, i tradicionalnijih pijanista i autora, Fatsa Wallera i Jellyja Rolla Mortona. Odrastajući u takvoj okolini, Joe s dvanaest godina počinje učiti glasovir i klasičnu glazbu, ali ga istovremeno zanima i crnački blues, koji u stilu boogie-woogieja sviraju tada vrlo popularni jazz-pijanisti Albert Ammons, Meade Lux Lewis, a potom i poznati klavirski blues i rhythm& blues interpreti Floyd Dixon i Joe Turner te vokalist Big Joe Turner. Pohađajući koledž u Washingtonu Joe Kaplowitz uči svirati i tubu, a jazz će ga definitivno odrediti još u šestom razredu srednje škole. Središte njegova djelovanja postaje Washington DC, a profesionalno je radio ponajviše u Ohiu, odnosno na relaciji Cleveland – Pittsburg. Broj džezista s kojima je do dolaska u Hrvatsku svirao, među kojima su bili trubač Sean Jones te članovi orkestra njujorškoga Lincoln Centra trombonist Wycliff Gordon i trubač Mark Rapp bio je također pozamašan.

Djelovanje Joea Kaplowitza na našoj jazz-sceni zapaženo je u brojnim nastupima i snimanjima uglavnom s trima sastavima s kojima svira i nastupa. Tu je najprije kvartet sa suprugom Lelom koji tijekom nastupa ne zaboravlja svoju nekad stalnu kvartetsku riječku ritam-sekciju s kontrabasistom Damjanom Grpcem i bubnjarem Tončijem Grabušićem. S tim je već davno uigranim sastavom bračni par Kaplowitz dao dosad niz zapaženih nastupa, među kojima vrijedi spomenuti one u Ptuju i Novom Zagrebu, a nedavno je izašao i kompakt-disk naslovljen Kvarnerska rapsodija s nekoliko standarda, ali i jazz-obrada nekih popularnih pjesama naših zabavnoglazbenih autora posvećenih Kvarneru. Na taj se način on glazbeno i društveno odužuje svom boravku i prvim uspjesima ostvarenim na tom području. Joe Kaplowitz nedavno je naslijedio u Jazz orkestru Hrvatske radiotelevizije i umirovljenoga pijanista Julija Njikoša te sada s tim korpusom redovito nastupa.

I na kraju, ali ne manje važno, on se u tim projektima s vokalisticom Lelom Kaplowitz uz taj orkestar pojavljuje i u domaćoj jazz-diskografiji na disku With Every Breath. S gitaristom Davidom Savčićem u formaciji dua snimao je i u projektu nazvanu Flamenco Jazz Fusion. U toj diskografiji vrijedi pozornost posvetiti najnovijem disku koji je on kao pijanist i član sastava trubača i krilničara i člana spomenutog big banda Davora Križića ostvario pod naslovom Experiment. Taj disk temeljen isključivo na sedam Križićevih originala potaknut će u razgovoru s tim nadarenim američkim džezistom u Zagrebu razmišljanja o svrsishodnosti uvrštavanja u programe koncerata i diskova isključivo originalnih tema, i to gotovo redovito samih autora projekata, na što smo u segmentu najmodernijega jazza već navikli. Poput brojnih drugih današnjih glazbenika modernoga jazza, i Joe Kaplowitz pobornik je takvih, inače svakako nekomercijalnih izdanja, smatrajući da su takva postignuća odraz kreativnih domašaja onih koji su izdanja realizirali u kontekstu shvaćanja da je glazba univerzalni jezik i izričaj. No bez obzira na takav tip razmišljanja, a ima dakako i drukčijih, pa i oprečnih, Joe Kaplowitz ostaje glazbenik velike stilske širine, u stilskom rasponu izvođenja od tradicionalnog bluesa do modernoga jazza, koji je nazočnošću svakako znatno obogatio hrvatsku jazz-scenu, jer je sposoban odsvirati gotovo sve što se od njega očekuje. Dokaz za to je i njegov angažman u sferi klasične glazbe, u kojoj kao školovan i vrstan tubist nije bezrazložno i član našeg afirmiranog sastava limenih puhača SimplyBrass, s kojim upravo muzicira na dvotjednoj turneji po Republici Kini.