Opere od pet minuta

Izravnu komunikaciju sa svijetom 28. Muzički biennale Zagreb uspostavio je raspisanim natječajem za petominutnu operu na koji je pristiglo stotinjak prijava, od kojih je međunarodni ocjenjivački sud (Zygmunt Krauze, Edo Mičić i Mladen Tarbuk) odabrao deset koje su ušle u završnicu u Hrvatskom glazbenom zavodu, uz koncertnu izvedbu uradaka. Propozicije su bile trajanje od pet minuta te djelo za instrumentalni oktet (orkestralni sastav à uno) te sopran i bariton, a izvedbu su ostvarili sjajni Festivalski ansambl s ponajboljim glazbenicima iz zagrebačkih orkestara kojima je ravnao Saša Britvić (klarinetist Lovre Lučić, fagotist Istvan Matay, trubač Ivan Đuzel, udaraljkaš Nicolas Sinković, pijanist Filip Fak, violinistica Dunja Bontek, violistica Lucija Brnadić i violončelistica Petra Kušan). Zahtjevne partiturice kao vrhunska remek-djela besprijekorno, s punim uživljavanjem u dramatiku radnje i ozračja izveli su sjajni pjevači, naša operno nedovoljno zastupljena sopranistica Monika Cerovčec (koja napokon zaslužuje i angažman u velikim ulogama repertoarnih naslova) i donedavni solist Ciriške opere, sada slobodni umjetnik u europskim kazalištima, Krešimir Stražanac.

Monika Cerovčec i Krešimir Stražanac s dirigentom Sašom Britvićem i festivalskim ansamblom

Zanimljivo je bilo na primjeru kratke forme razmatrati tretmane opernog žanra, u zgusnutom izdanju, gdje se ukratko morala zaokružiti sva dramaturgija glazbe i teksta koju inače skladatelji razlažu u višesatnom okviru. Iako su pristigle prijave bile iz raznih zemalja svijeta, zanimljivo je da su u većem dijelu s europske scene (dvije iz Švedske i Belgije i po jedna iz Francuske, Švicarske Poljske i Grčke), tek dvije s druge strane Atlantika (Kanada i Argentina). Hrvatska je zastupljena tek u podrijetlu kanadske skladateljice (Margareta Jerić) i nacionalnosti njezina libretista (naš glazbeni kritičar Trpimir Matasović). Premda jezik nije bio naveden u propozicijama, sedam od deset radova u finalu pisano je na engleski predložak, tri na francuskome. Polovicu radova skladatelji su pisali na vlastita libreta, dok su u ostalim slučajevima posezali za tuđim tekstovima. O izboru pobjednika odmah nakon koncertnih izvedbi odlučivao je četveročlani žiri sastavljen isključivo od skladatelja (Slovak Daniel Matej, Srbijanac Đuro Živković te Hrvati – predsjednik Hrvatskog društva skladatelja Zoran Juranić i umjetnički voditelj MBZ-a Krešimir Seletković) čijim je glasovima pridružen i onaj publike.

Navodno je glas publike prevagnuo te je prva nagrada pripala najmlađoj finalistici, 25-godišnjoj Poljakinji Martyni Kosecki, koja je na vlastiti libreto prema motivima japanske basne u operici naslova Kochawaya zorno sročila uvjerljivu zvučnu sliku uplašena šteneta pred gromoglasnom jekom opasne planine. No, da ne bude previše nezadovoljnih, donesene su i utješne nagrade. Drugu je osvojio 36-godišnji Belgijanac Steven Prengels za svoju Dramaturgiju jedne strasti na francuski libreto glumice Bérengere Bodin, gdje se u haiku-maniri ponavljaju samo dvije rečenice, pa tako koncentracija usmjerava prema glazbi. Treću dijele 28-godišnji Švicarac Kevin Juillerat i tridesetogodišnja Grkinja Lina Tonia; prvi s djelcem Sjećanje na Berlin prema libretu scenaristice Elise Hofner uz mračno debisijevsko ozračje ratne postapokalipse, a druga s enigmatičnim dijalogom straha i ljubavi, Fear&(s) The Love, na vlastiti tekst i uz atonalitetne dramatične vriske, no lijepo tretirane glasove.

Od prvonagrađene će se na idućem 29. Biennalu 2017. naručiti i praizvesti nova cjelovečernja komorna opera, drugonagrađenom se nudi izvedba nekog postojećeg orkestralnog djela, a trećenagrađeni će se predstaviti komornim opusima.