Gadjo Manouche i njegov gypsy swing

Pod tim imenom krije se jedan od naših jazz-sastava specijaliziranih za stil u svijetu jazza poznat kao gypsy swing.

Osnivač prvoga takva sastava u nas bio je još prije više godina gitarist i pedagog Aleksandar Bubanović, pokrenuvši kvartet Hot Club Zagreb, po uzoru na legendarni i nekad vrlo popularan pariški kvintet Hot Club de France gitarista i skladatelja Djanga Reinhardta i violinista Stephanea Grappellija iz tridesetih godina prošloga stoljeća. Djanga Reinhardta, utemeljitelja autentičnog europskog jazza, svojataju danas Francuzi, Belgijanci, pa i Nijemci, budući da je bio rođen u ciganskoj čergi na tada „ničijoj zemlji“. Tradicijom njegova specifičnog izričaja i sviranja, temeljena na hendikepu požarom jako opečene lijeve ruke, zvuku neamplificiranih žičanih instrumenata bez bubnjeva te naglascima ritam-gitare na drugoj i četvrtoj dobi, koriste se još i danas brojni gitaristi pretežito romske provenijencije, stvarajući i vodeći stilski primjerene sastave sličnog tipa i zvuka. Temeljeni na spomenutim stilskim premisama sviranja, koriste se pritom u nazivima svojih sastava iz jasnih komercijalnih razloga nerijetko i izmišljenim rodbinskim vezama s legendarnim Djangom i prezimenom Reinhardt. 

Na našoj jazz-pozornici djeluju trenutačno tri sastava sljednika Djanga Reinhardta. Iz originalnog Bubanovićeva Hot cluba Zagreb, koji više ne postoji, potječe istaknuti i svestrani te profilirani gitarist i solist Mate Matešić, poznat i kao čest suradnik današnjih afirmiranih europskih izvođača gypsy swinga, gitarista Birelija Lagrena, Angela Debarrea i Stochela Rosenberga. Tu su zatim Django Group i Gypsy Swing Quartet sisačkoga gitarista zavidne tehnike instrumenta i profilirana stila sviranja Damira Kukuruzovića, a treći je u tom fahu Gadjo Manouche, koji već dulje vrijeme možemo čuti na brojnim nastupima u domovini i inozemstvu, primjerice u Varaždinu, i u Budimpešti, u brojnim našim klubovima, potom u Dubrovniku, u kojem je nastupio i s tamošnjim simfonijskim orkestrom, a ponekad subotom u podne i na popularnoj zagrebačkoj špici. Sastav se uskoro sprema i na odlazak u San Francisco.

Izrastavši iz grupe Sick Swingers 2008, sastav je osnovan najprije kao trio s dvjema gitarama, a današnju opstojnost i napredak može zahvaliti gitaristu i Djangovu stilskom sljedbeniku, Krešimiru Tomiću Bonzi. Taj je sastav – danas kvintet s dvjema gitarama, violinom, klarinetom i kontrabasom – priredio 10. travnja i zapažen koncert u prenatrpanoj Podrumskoj sceni Zvonimir Rogoz HNK-a u Varaždinu, pretvorenoj tom prigodom u pravi jazz-klub s obiljem piva i duhanskoga dima. U takvu je ambijentu organiziranu bez posebne reklame i plakata, Gadjo Manouche nastupio u sastavu: Krešimir Tomić Bonzo i Ivan Grgić, gitare, Radovan Bjeljajac, violina, nadareni Franjo Stojaković, klarinet, koji je u grupi zamijenio Berislava Gavranića, i Mario Žuvela, kontrabas. Bogat, očekivano stilski determiniran koncert, uključivao je nekoliko Reinhardtovih skladbi poput Minor Swing, potom neke jazz-standarde, kao što su poznate teme Sweet Georgia Brown, Continental, Bei mir bist du schön i slične, a u tom kontekstu valja spomenuti i neke stilske poveznice sviranja tog sastava i jazza staroga New Orleansa, odnosno tradicionalnoga jazza.

U programu su inače i izvedbe stilski odgovarajućih adaptacija nekih pjesama iz popularne glazbe, primjerice Zdenka Runjića, starogradskih pjesama poput Bijele ruže, nježne ruže, ili pak za sastav posebno napisane neke pjesme belgijskih autora. No bez obzira o kakvim se skladbama radilo, taj profilirani sastav u potpunosti zadržava autentični stil i način interpretacije gypsy swinga s karakterističnim izričajem i tradicionalnim načinom sviranja kontrabasa (tzv. čupanja struna), ali u ovom slučaju i s izmjenama uloga dviju gitara, što u nekim drugim sastavima tog tipa najčešće nije slučaj. Za sastave takva tipa u ovom slučaju uobičajene stroge podjele na solo i ritam-gitaru ne nalazimo, obojica se gitarista prema afinitetima i programu izmjenjuju u tim ulogama.

Varaždinski nastup sastava Gadjo Manouche, koji se i u svom nazivu odužuje plemenskoj populaciji te dakako i glazbenom jazz-liku i djelu Djanga Reinhardta, još je jedanput potvrdio svoju vrijednost, kao i neprolaznu popularnost stila prvobitnog europskog jazza, nazvana kolokvijalno gypsy swing.