Europsko kao istarsko

Nova premijera Istarskoga narodnog kazališta–Gradskoga kazališta Pula, Rinimo ga naprid, izvedena 17. travnja, pred gotovo punim kazalištem koje može primiti oko 700 duša, protekla je u, na trenutke, iskrenu smijehu publike i očekivanju poruke koja neće biti tek puko prepoznavanje naše kao dijela europske stvarnosti. No ipak se to dogodilo. Potvrdilo se da Europa nije drukčija od nas niti smo mi s pridruživanjem EU postali bolji.

Komedija Rinimo ga naprid na istarsku je čakavicu adaptirana komedija Uspon na tržištu engleskoga dramatičara Edwarda Taylora, koju je s hrvatskoga prijevoda Maje Oršić Magdić čakavici prilagodio Goran Prodan. Komplicirano kako su komplicirane europske zavrzlame kojima se prilagođavamo kao što im se prilagođavaju i likovi komedije Rinimo ga naprid, koju je režirao Jasminko Balenović. Komedija je osim u Velikoj Britaniji hit u kazalištima Danske, Češke, Nizozemske... naravno prilagođena prilikama tih država, propitivanju njihovih mentaliteta i karakternih osobina njihovih Europejaca. 

Komedija mentaliteta i fejdoovskih situacija / Snimio Saša Miljević

Riječ je o komediji u kojoj glavni lik Pjero Jerebica – Istranin iliti Istrijan, viši predstavnik Hrvatske komisije pri Europskoj Uniji – ima zakonitu ženu Lili, nezakonitu ljubavnicu Zvjezdanu – Riječanku i prevoditeljicu u Tajništvu Europskoga parlamenta u Luxembourgu, koja nekako pristaje na suparništvo žene, ali ne i na druge „ljubavnice“ – zatim su tu Šime Oholić, treći pomoćnik šefa Predstavništva Istarske županije u Bruxellesu i Severino Bidon, službenik toga Predstavništva, pa još jedna zgodna „domaća“ žena, Porečanka, udana za biznismena Massima, Talijana istarskih korijena. Od furešta tu je Jacob Festung, predsjednik Odbora za promociju autohtonih proizvoda EU, Nijemac koji se lako uklopio u autohtonost Istrijana.

Pojedinačno i svi zajedno, sa sobom nose i nude svoja životna i ljubavna iskustva, svoj mentalitet, navike, nade i očekivanja od Europske Unije, a onda polako shvaćaju da se bez obzira na sve ništa ne mijenja – ostaju što su bili. Kao i EU, kojoj se prilagođavaju tako što je prilagođavaju sebi. Fabula komedije, kao i Prodanova adaptacija, frca asocijacijama u kojima publika prepoznaje istarske političare i njihovu politiku.

Sve u svemu Rinimo ga naprid dobro je skrojena komedija mentaliteta i fejdoovskih situacija, nudi smijeh, zabavu i pokoju pouku, koju naravno, kako to u komediji biva, nitko ne želi usvojiti kao iskustvo.

Premda postavljena na repertoar kao suvremena komedija o likovima koji se bore za svoj identitet Rinimo ga naprid zapravo je komad koji se vrti oko politike i političara, ali i propituje susret s jezikom, čakavštinom, koja je izazov za glumce i za publiku. U njoj se prepoznajemo mi, u njoj vidimo svoje vrline i mane, slabosti i ambicije, ljubavi i preljube, zgode i nezgode, prepoznajemo sve s čime živimo i što se događa svima. 

Komedija se odvija u suvremeno namještenu briselskom stanu blizu Predstavništva (scenografi Desanka Janković i Jasminko Balenović), gdje svako malo netko zvoni na vrata stana, telefonira, ulazi i izlazi. Pjero je u strahu da mu se ne susretnu ljubavnica i vlastita žena, a da se ne bi susrele, brine se Šime koji je svima i u svemu na usluzi. I ljubavnici koja se sakrije na balkon, i supruzi koju strpa u spavaću sobu i opskrbi alkoholom, i Pjeru koji mu prepušta da ga izvuče iz klopki u koje ga je ulovio europski stil života. Zaplet oneobičava, čini smiješnim i apsurdnim Porečanka, koja svaki put kada iziđe iz svoje sobe u aparat za recikliranje otpada pospremi nešto od stvari ili odjeće, koje su tren prije ostavili Pjero ili Oholić.

Redatelj i scenograf Balenović apostrofirao je kvalitete komedije i neutralizirao njezine mane tako što je svoj redateljski rukopis podredio osnovnom zakonu komedije – smijehu. Ne odlučivši se i ne pristajući na određenu, zadanu vrstu žanra uspješno je kombinirao: komediju običaja, komediju karaktera, komediju intrige i komediju situacija, a sve je začinio i fejdoovskim rješenjima, ne toliko matematičkim koliko situacijskim. Šteta što su se ta rješenja mjestimice izglavljivala iz ritma i dinamike same predstave.

Jer, da je uspio otkloniti takve defekte, a mogao je kadšto vrlo jednostavnim i logičnim kraćenjem teksta i izbacivanjem odveć sličnih prizora, INK bi na repertoaru imao doista respektabilnu, suvremenu komediju. I još na domaćem, čakavskom narječju, u čemu su velik obol dali glumci.

U uigranom i glumački uvjerljivu glumačkom ansamblu, koji se veoma dobro snašao u prezentaciji karakternih i mentalitetnih osobina glumljenih likova, veličinom i realizacijom uloga dominirali su Rade Radolović, Valter Roša i Lana Gojak. Osobito je bio ne samo uvjerljiv nego i lepršav u govoru i gesti Šime Oholić u interpretaciji Valtera Roše. U ne tako atraktivnoj, ali zahtjevnoj ulozi, alkoholu i samodostatnosti predana, slijedila ga je Lana Gojak (Lili Jerebica), a s nešto manje glumačke opuštenosti i izražajne lakoće predstavom je dominirao Pjero Jerebica, kojega je glumio Rade Radolović.

Uvjerljivu naivnost, ali i točnu mjeru odlučnosti u traženju svojeg mjesta u vezi s Pjerom ponudila je Iva Kevra (Zvjezdana), osjećaj za ritam predstave i komične situacije točno su prepoznavali Romina Vitasović (Slavica Molinari), Robert Ugrina (Jagob Festung) i Teodor Tiani (Severino Bidon).