ZUR, PRDOS i još štošta i koješta

Ljudi se vječito tuže: više ni za što nemamo vremena. Premda je dan od uspostave kalendara po kojem i danas živimo trajao i traje 24 sata, kao da u tom odsječku vremena uspijevamo obaviti sve manje (posla, obveza, sastanaka, a privatna opuštena druženja ulaze već u duhovni luksuz). Komunikacija, premda danas uvelike olakšana (čovjeka si prije lovio telefonom i jedino si tako, ako ne pješice, mogao do njega, a danas ga hvataš gdje se zatekne: na ulici, u tramvaju, u hodu, na zahodu), pretvorila se uglavnom u razmjenu tehnikalija. U tom kroničnom manjku vremena, što je prirodnije nego nastojati sve izreći što kraće, da se barem nekako dobije na toliko željenoj brzini. No je li pozzz :-) grafijski išta kraći od riječi pozdrav? Nije. U javnom prostoru takva se učestala skraćivanja odnose poglavito na društveno-političke izraze. Oni tako postaju perjanice novogovora neke epohe. Dakako, taj je diskurs vrlo nestabilan, koliko god znao vremenski i potrajati. U socijalizmu dugo su vladali (ili harali) kojekakvi komiteti, CK (centralni komitet) prije svega, jer su filijale dobivale direktive iz centrale. Zabavan mi je bio slovenski izgovor; govorili su o cekaju, pa je prijeteće i (svijetu „izvan struktura“) mrsko ime postalo gotovo dječje, kao da stoji uz bok Popaju! Kratica OK (engl. okey) danas nam znači samo u redu, dobro, a raznorazni oblasni komiteti, okružni komiteti, općinski komiteti (sve skraćeno kao OK) teško da bi stali uz OK u značenju oralne kontracepcije, pa ni uz OK u značenju orijentacijskoga kluba. No u pravopisu nastaju  često i paradoksalne priče, pa su se u istoj kratici, OKNO, našli i Okružni komitet narodne omladine i Osječke katoličke novosti!

Vidi se, kratice su roba s ograničenim rokom trajanja i brzo postaju nerazumljive. Kao takve, vrlo su nezahvalna građa već i za puko popisivanje. Ipak, tu i tamo osvane poneki rječnik kratica, a autori su od samoga početka svjesni činjenice koja prati svaki leksikografski pothvat: rječnik je zastario čim izađe iz tiska. Za rječnik kratica ta tvrdnja vrijedi dvostruko.

Neke kratice upotrebljavamo samo u obliku u kojem su k nama došle, ne znajući uvijek što one skraćuju, npr. UEFA (fr. Union européenne de football associations, ili engl. Union of European Football Association, no nema kratice za Europski savez nogometnih saveza, što ta kratica znači), FIFA (fr. Fédération internationale des football associations za Međunarodni savez nogometnih udruga), ne znajući da ista kratica, FIFA, znači i nešto nespojivo s nogometom, Fédération internationale du film sur l’art, Međunarodni savez za filmove o umjetnosti. Kako s bankama i bankarima nemamo bogzna kakva (lijepa) iskustva, MMF je samo Međunarodni monetarni fond, a ni engl. kratica PLO (Palestine Liberation Organization), iz davnih dana nesvrstane Jugoslavije, nema dvojnika i znači samo Palestinska oslobodilačka organizacija. Tko bi pak rekao da nama razumljiva kratica PMF (Prirodoslovno-matematički fakultet) ima istu kraticu za nešto posve drugo, Political Military Framework, Političko-vojni okvir?! A ni ozloglašeni KGB (rus. Komitet državne sigurnosti) teško da će itko povezati sa KGB-om koji znači Kulturni građanski bunt. Jer kod „pravoga“ KGB-a bilo je, razumljivo, i kulturnoga i građanskoga bunta tek u tragovima, no ipak ga je bilo (npr. u izvanrednoj satiri).

A što li se sve ne krije pod zajedničkom kraticom KPK! U nju su se svrstali i Karlovački plivački klub, i Komunistička partija Kine, i Korčulanski plivački klub, i Kup pobjednika kupova. Ili KOP – to je i Klub odbojke na pijesku, ali i pridjev koptski (kop.).

Svi ovi i mnogi drugi primjeri zorno pokazuju da su rječnici kratica – i povijesnih i  današnjih – vrlo potrebni, no mi smo presiromašna zemlja da si takvo što možemo često priuštiti. Jedan rječnik kratica imamo (autori su Stjepan Babić i Milena Žic Fuchs), pa koliko god već po leksikografskoj tvrdnji bio manjkav, on je, makar i takav, dobrodošao. Bez takvih djela mlađe generacije ne bi više mogle dešifrirati ni tiskovine iz režima od kojeg nas dijeli 25 godina. Jer u njima sve vrvi od SIZ-ova (samoupravnih interesnih zajednica), OUR-a (organizacija udruženog rada), ZUR-a (Zakona o udruženom radu), koji je u svoje vrijeme bio  važan jer je definirao sve radne odnose u državnim poduzećima, pa se, kao i slični pojmovi uz oznaku pov. (povijesno), trebao naći u spomenutom rječniku kratica, no ondje ga nema. SIZ je dao i tada posprdne sizonje, sive birokrate, koji ni danas uz nabujalu administraciju nisu nepoznati, a kad se reklo „To nije u mojem OUR-u“, to je značilo da je to posao nekoga drugog. U navedenom rječniku kratica (iz 2007) navedena je POA (Protuobavještajna agencija u Republici Hrvatskoj), ali ne i SOA, a svako malo svjedoci smo prepucavanja između negdašnjih kadrova iz tih službi koji su danas na drugim položajima.

Neke riječi više ne osjećamo kao kratice, premda one to po postanju jesu. Ozeha (Oglasni zavod Hrvatske) već se odavno sa svoje elitne adrese na Trgu Republike preselio u ropotarnicu povijesti, Nama još radi, no zna li se da je to nekoć bilo tako obično, pučko ime kakvo je Narodni magazin, Roma je bila Robni magazin, Sama Samoborski magazin, Vama Varaždinski magazin itd. BILLA valjda dobro posluje i često se reklamira, no znamo li kako je nastala i što znači? Taj lanac velikih prodavaonica nastao je od njem. Billiger Laden, što znači jeftinija trgovina, dućan.

Na kraju jedno pitanje, na koje, sigurna sam, nećete znati odgovoriti, osim ako niste iz Kutine. Kraticu nemojte tražiti ni u spomenutom rječniku jer je ondje nema, pa neka bude barem u mojem skloništu za nepotrebne stvari i pojmove. Dakle, što je to PRDOS? Nekoć je to bio dio kutinske Petrokemije, a značio je: Proizvodnja rezervnih dijelova, održavanje i servisi. Oni koji su u njemu radili bili su sretni što uopće rade (onomad su primali i plaće), jer ni radnom mjestu, kao ni poklonjenu konju, ne gleda se u zube.