Slovenija u žarištu

U zagrebačkoj je Gliptoteci otvorena velika izložba slovenske likovne umjetnosti nazvana Magija umjetnosti: protagonisti slovenske suvremene umjetnosti 1968–2013. Izložba obuhvaća u povijesnoj liniji izabran pregled umjetničkih djela slovenskih umjetnika – slikara, kipara i fotografa koji su zajednički oblikovali vizualnu kulturu jednog od nacionalnih prostora bivše države.

Izložba je prije Gliptoteke HAZU-a prikazana publici u talijanskoj Vili Manin u Udinama i bečkom Künstlerhausu. Vila Manin bitna je za povijest ovih prostora jer je riječ o ladanjskoj rezidenciji posljednjega venecijanskog dužda – Lodovica Manina. Slom slavne Serenissime i prestanak njezina utjecaja na slavenske krajeve na istoku svakako je važna povijesna činjenica za Slovence, i kao takva Vila Manin poslužila je kao odličan prostorni kontekst za izložbu o slovenskoj umjetnosti. Simbolika bečkoga Künstlerhausa nije manja – riječ je o reprezentativnom izložbenom prostoru bečkog udruženja umjetnika smještenu na bečkom Ringu. Gliptoteku u opisu lokacija izložbe Magija umjetnosti nikako ne smijemo nepravedno zapostaviti. Riječ je o vrlo atraktivnom bivšem industrijskom prostoru zagrebačke kožare, koji se na fantastičan način uklopio u kartu revaloriziranih izložbenih industrijskih objekata mnogo ranije no što je pomodnost takve revalorizacije započela!

Bojan Bensa, Plave glave, 2013.

Nacionalni kriterij izbora radova na nekoj izložbi može ograničavati kustosa, no on je jedini relevantan pri prikazu umjetnosti nekoga područja ili kulturnog kruga. Kulturno fragmentirane republike bivše Jugoslavije s njihovim artističkim, socijalnim ili ekonomskim specifikumima producirale su relativno različite umjetnosti, što su se samo djelomično referirale na pojedine dominantne u drugim dijelovima bivše zajedničke države. Iz tog je razloga slovenska umjetnost kao korpus unutar ili izvan jugoslavenskih okvira zaslužila izložbeno i muzeološki definiran pristup i prikaz publici!

Sveobuhvatan prikaz

Aleksander Bassin, kustos koji niz godina prati likovna događanja u Sloveniji i na prostorima nekadašnje zajedničke države, odlučio je prikazati takozvanu povijesnu razvojnu liniju koja je započela u globalno poznatoj nemirnoj 1968. godini. Kronološki izbor okvira izložbe Magija umjetnosti: protagonisti slovenske suvremene umjetnosti 1968–2013 prilično je jasan – kreće se od revolucionarne ’68 praktički do danas i obuhvaća 23-godišnje razdoblje u zajedničkoj, i 24-godišnje u samostalnoj državi. Kronološka cezura izložbe postavljena je otprilike u vrijeme raspada Jugoslavije – dokad se forsira nova slika i figuralika, a otkad počinje dominirati retroavangarda.

Radovi skupine IRWIN u postavu izložbe / Snimila Iva Firm

Bassin se, prema mišljenju autora ovoga teksta, odlučivši prikazati zaista golem broj umjetnika, odredio prema definitivnom prikazu slovenske likovne scene publici. On nema krut kustoski pristup, već prikazuje cjelokupnu scenu.

Izložba obuhvaća u povijesnoj liniji odabran pregled umjetničkih djela slovenskih slikara, kipara i fotografa, pojedinaca ali i grupnih pojava, koji su zajedno oblikovali kulturu jednoga od nacionalnih prostora nekadašnje zajedničke države Jugoslavije. Riječ je o specifičnosti modernističke prakse sedmog i osmog desetljeća prošloga stoljeća, kao i o ekspresivnoj novoj figuraciji i neokonstruktivizmu. Činjenica je da su slovenski umjetnici starijih generacija predstavljeni već nakon Drugoga svjetskoga rata na različitim izložbama u Austriji i Italiji, dok je ova izložba prvi sintetski pregled novije produkcije slovenske likovnosti. Ulazak u postmodernizam potkraj osmoga i otvoreno deveto desetljeće karakteristični su u slovenskoj umjetnosti po osamostaljenju retroavangarde i izrazito individualiziranoj autorskoj poetici koja prevladava u novom, likovno iznimno bogatu prostoru samostalne slovenske države proteklih dvadeset godina. Prema broju autora ili djela, izabrane umjetnike, čija izložena djela potječu iz nacionalnih galerijskih, autorskih i privatnih zbirka, čine 53 slikara, 18 kipara, 6 grafičara i čak 19 fotografa. Put izložbe na simboličkoj geopolitičkoj putanji slovenske svijesti poprilično je jasan – počeo je u Vili Manin u Udinama, kao kraju djelomično naseljenu Slovencima, a nastavio se u Beču – gradu koji je stoljećima figurirao kao prijestolnica zajedničke monarhije. Svoj put izložba nastavlja u Zagrebu, jezično i nacionalno prvom susjednom glavnom gradu, koji je u posljednjih stotinjak godina najbliže dijelio povijest sa Slovencima.

Zanimljivi suodnosi

Kronološki prvu cjelinu izložbe Magija umjetnosti čine radovi ekspresivne nove figuralike i neokonstruktivizma, djelomično kao kritika modernizma i povratak slikarstvu. Odbacivanje izvanslikarskih postupaka karakterističnih za kasni modernizam ili za postavangardu istodobno je zalaganje za neposredan i čist slikarski čin, kao i za uspostavljanje suodnosa prema djelima iz povijesti slikarstva.

Drugu cjelinu čini ulazak u postmodernu i slovenska karakteristična retroavangarda koju zastupa slikarski kolektiv IRWIN. U tom je razdoblju prisutna i izrazito individualizirana autorska poetika, koja nastavlja vladati u likovnom prostoru Slovenije do danas. Retroavangarda je s pozivanjem na umjetnost kasnoga socijalizma, simulacijom i eklektičnim prikazivanjem krajnje anakronih likovnih modela karakterističnih za totalitarne režime na scenu stupila u trenutku kada se činilo da su te ideološke forme zauvijek prevladane. Temelje retroavangarde u Sloveniji ipak ne treba tražiti samo u umjetničkom pravcu koji seže od Laibacha prema IRWIN-u, već i u kontrastiranju prema figuralici karakterističnoj za prethodna desetljeća.

Poseban dio, odvojen tematskom cezurom od ostatka izložbe, čini tema krajolika. Pejzaž kao prikazivački žanr slikarstva moguće je pronaći u različitim kulturama i razdobljima. U slovenskom slučaju moguće ga je pratiti od Riharda Jakopiča, preko Ivana Grohara, Matije Jame ili Mateja Sternena do suvremenih autora.

Slovenski likovni korpus predstavljen na izložbi čini niz relativno nepoznatih autora koji bi sasvim relevantno mogli figurirati na regionalnoj umjetničkoj sceni. Uz njih, na izložbi su prisutne i umjetničke zvijezde prema kojima prosječni gledatelj i definira umjetničku produkciju u Sloveniji. Vrijednost je izložbe upravo uspostavljanje suodnosa između njih, koji jedini na izravan i doslovan način može definirati neku nacionalnu scenu.

Bassin ulazi pod kožu genezi likovnih dominantnih silova, prikazujući ih u kronološkom slijedu, omogućavajući publici izravan pogled u njihove suodnose. Upravo je zato riječ o izvrsnoj izložbi, kakva je svakoj nacionalnoj kulturi itekako potrebna. Pogotovo u obliku popularne putujuće izložbe!