Simpatična i samozatajna

Valerija Nikolovska prije više godina demantirala je tvrdnje o deficitu jazz-pjevačica u Hrvatskoj. Njezina je pojava pokazala da je vrlo nadarena prinova našega vokalnog jazza, ali i samozatajna vokalistica zanimljive provenijencije.

Valerija Nikolovska / Snimio Davor Hrvoj

Valerija Nikolovska rođena je u Ohridu 1969, a po dolasku u Hrvatsku kao vrlo mlada, odrast će u Kutjevu. Uz tamošnje skromne mogućnosti za razvoj jazz-pjevačice, okružena glazbom već u mlađoj dobi, počinje pjevati kao solistica u školskom zboru. Usto svira gitaru i ponešto usnu harmoniku. U počecima oslonjena na slušanje omiljenih jazz-ploča, ponajprije crnačke vokalne glazbe s Mahalijom Jackson, s dolaskom na studij filozofije i povijesti u Zagreb 1987. pridružuje se grupi Delta, što je početak ozbiljnijega bavljenja glazbom i vokalnim interpretacijama countryja, ragtimea i bluesa. Kao vokalistica određenoga repertoarnog profila surađuje s raznim grupama, s kojima će desetak godina nastupati na brojnim pozornicama Hrvatske, Slovenije, Italije, Austrije i BiH, izvodeći pretežito blues, ali i vlastite pjesme s originalnim melodijskim i tekstovnim sadržajem. Takvim se profilom vokalistice, koja među ostalima surađuje i sa smooth-jazz tenor-saksofonistom Igorom Geržinom, predstavlja i na prvim snimkama iz 1997. No time se pomalo udaljava od prvobitnih utjecaja jazz-standarda i bluesa te se sve više priklanja autorskoj glazbi i vlastitim pjesmama surađujući s grupama raznolikih stilskih orijentacija. Surađuje i s Jazz orkestrom HRT-a, kojim je u tom trenutku ravnao alt-saksofonist i aranžer Andreas Marinello, a sad već dulje vrijeme nastupa uglavnom uz trio Li-Va-Da sa suprugom, pijanistom, skladateljem i aranžerom Viktorom Lipićem, te s bubnjarom Damirom Šomenom.

Nastupila je uspješno 1. travnja ove godine i u zagrebačkom VIP-klubu na večeri All Women Jazz Festival – Jazz Appreciation Night, koja pokušava nadomjestiti nekadašnji ženski festival Jazzarellu, podijelivši uspješno već drugi put pozornicu s nekoliko naših istaknutih dama vokalnoga jazza. Od jazz-festivala na kojima je nastupila vrijedi spomenuti one održane u koprivničkom prostoru Jazz In The Wood, Međunarodnom festivalu tradicionalnog jazza u Varaždinu, na festivalima raznih glazbenih profila u Šibeniku, Samoboru, Omišlju, Lošinju i Lastovu, kao i u nizu naših klubova. Sa sastavom fuzijskoga gitarista Elvisa Stanića nastupila je na festivalima jazza u Novom Sadu i Pančevu. Tomu treba pridodati i niz nastupa, programski potpuno izvan sfere jazza.

Valerija Nikolovska živi, sukladno svojoj samozatajnosti, u malom mjestu Lasinja, tridesetak kilometara od Zagreba. Podsjećamo na njezin prvi samostalni live CD, ne baš prikladna naslova The Bright Side Of The Blues iz 2000, koji, uz nekoliko pjesama stranih autora, već najavljuje budući smjer njezina programskog kretanja prema kreativnom autorskom repertoaru.

Uz originalne aranžmane Viktora Lipića i vlastite tekstove, našle su se i neke skladbe stranih autora, poput Lady Sings The Blues proslavljene Billie Holiday, Little Wing Jimmyja Hendrixa ili Whenever God Shines His Light On Me Vana Morrisona. Sljedeći disk, Open iz 2004, potvrđuje repertoarne i interpretativne težnje sad već sasvim profilirane vokalistice temeljene na zanimljivom originalnom materijalu, pa čak i eksperimentu. Dokazuje to dijelom i originalna skladba na CD-u Open, Blue Is Blue, nadahnuta Milesom Davisom.

Ipak, poznajući prve i prave afinitete te napose vokalne i izražajne mogućnosti Valerije Nikolovske, pokušajmo simpatičnu i samozatajnu pjevačicu zamisliti uz jedan profilirani blues-sastav bez elektronike, s primjerice izvedbama skladbi Wynnoniea Harrisa, LeRoya Cara, Muddyja Watersa ili Percyja Mayfielda. No o takvu nečem u našoj današnjoj jazz-situaciji možemo jamačno tek sanjati!