Rasvjetljavanje hrvatsko-francuskih jezičnih dodira

Šime Starčević (1784–1859) zainteresiranoj je javnosti filološke struke poznat u prvom redu kao autor vjerskih knjiga, gramatičar, pravopisac i prethodnik hrvatskih preporoditelja. Bio je autor prve gramatike hrvatskog jezika napisane na hrvatskom jeziku (Nove ricsoslovice iliricske) te suradnik Danice, Zore Dalmatinske, Glasnika dalmatinskog i Nevena.

Izd. Ogranak Matice hrvatske u Zadru, Zadar, 2014.

Nedavno objavljena knjiga Vjekoslava Ćosića, lingvista i dugogodišnjeg profesora na Odjelu za francuske i iberoromanske studije Sveučilišta u Zadru, istražuje i predstavlja Starčevićevo djelovanje u vrijeme Ilirskih pokrajina i to onaj dio njegova rada koji se odnosi na francuski jezik. Starčević Ćosića zanima u prvom redu kao autor gramatike francuskog jezika napisane na hrvatskom jeziku (Nova ricsoslovica ilircsko-francezka prineshena po Shimi Starcsevichu xupniku od Novoga u Lici na potribovanje vojnicske mladosti iliricskih darxavah) i kao prevoditelj na hrvatski jednog broja službenih novina Ilirskih pokrajina Télégraphe officiel des provinces Illyriennes.

U uvodnom dijelu knjige autor donosi pregled povijesnih zbivanja u doba francuske uprave u Dalmaciji i Lici i tako predstavlja povijesni okvir u kojem je djelovao Šime Starčević. U središtu su mu zanimanja poticaji promidžbi francuskog jezika u Hrvatskoj u navedenom razdoblju, a koji su vezani uz reformu školskog sustava koju su Francuzi proveli u vrijeme svoje uprave. Francuski je jezik uveden kao nastavni jezik u srednjoškolskom obrazovanju pa se stoga pojavila potreba za pisanjem gramatike francuskog jezika, a upravo je Šimi Starčeviću, koji je u to vrijeme kao kapelan služio u Gospiću, povjerena ta zadaća. Starčevićeva gramatika francuskoga jezika objavljena je u Trstu 1812, prema predlošku knjige Französische Sprachlehre Dominiquea Josepha Mozina. Starčević je francuski jezik učio iz njemačkih izvora te je Mozinovu gramatiku, kako autor knjige pretpostavlja, poznavao i koristio i prije nego mu je povjerena zadaća da napiše gramatiku francuskog jezika na hrvatskom. Nova ricsoslovica ilircsko-francezka nije doslovan prijevod Mozinove. Starčević izostavlja neke dijelove predloška, preinačuje ga i krati, a ne slijedi ga ni u strukturiranju građe, ni u definiranju osnovnih pojmova. Kontrastivna odrednica (iliricsko-francezka) novost je, i posebna vrijednost, Starčevićeve gramatike. Šime Starčević gramatiku nije napisao za opću populaciju, već za ciljane korisnike, prije svega vojsku i upravu. Njome su se služili poglavito hrvatski mladići koji su otišli na vojno školovanje u Francusku.

U nastavku knjige autor predstavlja djelovanje časopisa Télégraphe officiel des Provinces Illyriennes koji je izlazio u Ljubljani od 1810. do 1813, a na hrvatski je jezik preveden svega jedan njegov broj (objavljen 2. siječnja 1811). Autor tog prijevoda bio je upravo Šime Starčević.

Tekstovi iz Ćosićeve knjige Šime Starčević i francuski jezik ranije su izloženi na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu, a dio njih objavljen je u različitim zbornicima i periodičnim izdanjima. Za ovo su izdanje radovi dopunjeni novim spoznajama, a objedinjeni su i sustavnim prikazom francuske uprave u Dalmaciji i Lici od 1806. do 1813. napisanim za ovu knjigu. Knjiga Šime Starčević i francuski jezik vrijedan je doprinos potpunijem poznavanju hrvatsko-francuskih jezičnih i kulturnih odnosa tijekom posljednjih stoljeća, posebice na području statusa francuskoga jezika u Hrvatskoj i njegova podučavanja. Posebna vrijednost autorovih istraživanja, i radova koji su nastali na njihovu temelju, nalazi se u činjenici da nastavljaju dosadašnja istraživanja djelovanja Šime Starčevića te osvjetljavaju i predstavljaju jednu značajnu epizodu unutar njegova plodna, i za hrvatsku kulturu važna, djelovanja.