Preživjeti u Hollywoodu

Nakon što je u biblioteci Na tragu klasika već objavila romane Gillesa Leroya o Zeldi Fitzgerald (Alabama Song) i Nini Simone (Nina Simone, roman), urednica Irena Lukšić pred čitateljstvo je donijela još jedan roman o slavnoj ženi velike karizme, izrazitoj individualki, ali i tragičarki, a što su, uz umjetničku darovitost, crte koje Gretu Garbo najviše povezuju s dvjema spomenutim heroinama američke kulture 20. stoljeća. Iako tematizira život slavne glumice Grete Garbo, roman Zimsko drvo švedske spisateljice Elle Mattson (1962) nije klasična biografija. Način na koji Ella Mattson pristupa životu Grete Garbo zapravo je odraz njezina stava o pisanju o životima stvarnih ljudi, i upravo je (ne)mogućnost proniknuća u nečiju intimu i psihu te teškoća pisanja o tome ono što autorica u podtekstu romana stalno provlači i problematizira.

Izd. HFD/Disput, Zagreb, 2014.

Autorica za glavnu junakinju uzima izmišljeni lik osobne tajnice slavne glumice kojoj dodjeljuje ulogu pripovjedačice u prvome licu jednine. To je dvadesetogodišnja Vendela, koja je, zaputivši se 1929. iz Švedske u SAD tijekom putovanja na brodu slučajno upoznala Gretu Garbo. Djevojku Greta Garbo odmah zapošljava kao tajnicu, a roman donosi Vendeline dojmove i razmišljanja o slavnoj glumici s kojom je provela razdoblje Gretina intenzivna glumačkog rada, od 1929. do 1936. Roman je pisan na temelju pomnog istraživanja glumičina života, čega je dokaz i popis opsežne literature iz koje je autorica crpila građu. No Zimsko drvo je fikcija, Ella Mattson izmaštava moguće inačice događaja i situacija iz života Grete Garbo, opisuje njezine susrete s ljudima, iznosi anegdote sa snimanja filmova, dočarava holivudski svijet 1930-ih i stranice ispunjava osobama iz filmske industrije. Autorica čitatelju pokušava dočarati Gretu Garbo, melankoličnu, tajnovitu, introvertiranu ljepoticu, „ledenu kraljicu Hollywooda“. No slika o glumici pred čitatelja dolazi iz perspektive njezine tajnice, koja, iako dane i noći provodi s Garbovom, ipak ne uspijeva proniknuti u njezinu psihu, i kojoj slavna glumica i nakon sedam godina intenzivna druženja ostaje jednako tajnovita kao prvoga dana.

Najvažnije stranice romana one su koje opisuju Vendelino i Gretino pisanje scenarija za film o švedskoj kraljici Kristini. Greta Garbo taj film smatrala je svojim najvažnijim projektom jer je u kraljičinoj sudbini i karakteru prepoznavala analogije sa svojim životom i vlastitim intimnim htijenjima. U kraljičinoj nemogućnosti života u anonimnosti ona također prepoznaje sebe, jer su joj slava i prepoznatljivost posve oduzele slobodu i dostojanstvo, čineći je neprestano izloženom tuđim pogledima i tuđoj radoznalosti, na što se ona nikad nije uspjela niti željela naviknuti.

Roman se tako ponajviše bavi granicom između intimnog i javnog te u eri sveopćega dobrovoljnog izlaganja svojih života javnosti (putem društvenih mreža) Ella Mattson čvrsto zagovara pravo na privatnost. Jer gubitak prava na privatnost za glumicu je značio dezintegraciju sebstva, kao što je i stupanje u brak pretpostavljalo gubitak individualnosti i identiteta. Usto, autorica intenzivno problematizira utjecaj stvarnosti i autobiografskih odrednica u umjetničko djelo, implicirajući veliku obilježenost artefakata narativnih umjetnosti elementima iz biografija autora. Potvrda toga činjenica je da je iskustvo gubljenja u snijegom zametenoj šumi (gdje je Vendelu i nju u kolibi ugostio starac i dao im prenoćište ne prepoznavši u Greti slavnu glumicu, što je ona vidjela kao kulminaciju žuđene slobode) Garbova uvrstila u film o kraljici Kristini, simbolički tako dodatno povlačeći paralelu između njihovih, vremenski toliko odijeljenih, a sličnih sudbina.

No utjecaj grube stvarnosti pokazao se presudnim, i to stvarnosti podređene komercijalnim imperativima nezasitne holivudske nemani, pa Greta pristaje na razblaženu romantiziranu inačicu filma o kraljici Kristini, zadovoljivši se s tek nekoliko svojih prizora u scenariju, i većim honorarom. Autorica time dodatno naglašava neproničnost glumičina karaktera (i nemogućnost istinskog uvida u tuđu psihu) jer su pragma i oportunitet pobijedili u trenutku kad se to potpuno kosilo s njezinim načelima, preko čega je ona opet hladnokrvno prešla, ostavši nedokučiva u odlukama i postupcima, često toliko kontradiktornima da se to činilo izdajom same sebe. Ipak, i to je posve u skladu s autoričinom namjerom jer roman izbjegava biti senzacionalističko „razotkrivanje tajne o misterioznoj Garbovoj“ već autorica glumicu do kraja ostavlja mističnom, neproničnom i tajanstvenom, fokusirajući se na propitivanje (ne)mogućnosti potpunog uvida u psihu druge osobe.