Malo novih skladbi

Croatia Records u skromnoj produkciji ozbiljnoglazbenih snimki i uvjetno rečeno novijim izdanjima kompaktnih ploča datiranih u 2013. i 2014. godinu, koje su kao dar stigle poštom, odlučio je predstaviti domaće ansamble i soliste. Ponajprije one koji su već afirmirani ili na njih treba upozoriti: saksofonist Nikola Fabijanić, kvartet flauta 4 Syrinxs, Trio Solenza te klavirski duo s vokalom.

CD Nikole Fabijanića – osvježenje Croatia Recordsa

Vrlo slobodan izbor kompozitora i njihovih djela možda upućuje da ga je ponajprije sugerirao solist ili ansambl birajući ponajbolje iz svoga repertoara, onoga koji su već javno koncertno predstavili ili im je osobito drag. A valja priznati da neki i oskudijevaju izvornim skladbama pa je valjalo posegnuti za već znanim i svježim obradama koje su napravili skladatelji ili pak sami izvođači.

Najmanje je problema s tim imao saksofonist Nikola Fabijanić jer je od konstrukcije saksofona, jednog od rijetkih novokomponiranih glazbala koje je preživjelo ponajprije u jazzu, nastala prava masa i ozbiljnoglazbenih djela posvećenih saksofonu. Tom su se trendu svesrdno pridružili hrvatski skladatelji ponukani naraslom scenom odličnih svirača koja mora formirati od jednog ili čak dva kvarteta do okteta pa i pravog orkestra saksofona svih veličina. Pratnju preuzima Linda Mravunac Fabijanić za klavirom i gitarist Krešimir Bedek. Uvrštene su i izvorne skladbe Gordana Tudora i Ivane Kiš. Kompaktna ploča jednostavno je nazvana Playtime. Vrijeme je za igru sviranjem, a Fabijanić ga je ozbiljno iskoristio. Još puhača stiže u kvartetu flauta 4 Syrinx. Mnoštvo je obrada na kompaktnoj ploči za takav ansambl zapravo velikih mogućnosti i raspona u kombinaciji svih mogućih veličina suvremenih instrumenata. 4 Syrinx je na albumu nazvanu Decade predstavio i Korsakova i Mozarta, Griega, Händela, Vivaldija, Mendelssohna, Elgara... No 4 Syrinx našao je dovoljno izvornika, od Vivaldija u koncertu za čak šest flauta nazvanu Il gardelino pa i Marina Rabadana, do stanovitoga Marca Berthomieua za tri flaute i alt-flautu te za četiri flaute za koje je izvornu skladbu pisao i Boris Papandopulo. Dakako za neke skladbe koje okupljaju sastav flautista potrebni su suradnici pa su na realizaciji snimki sudjelovale i Helena Potočnik, Irena Rovtar, Jana Fajdiga te Špela Mastnak na cajanu. Moglo bi se to nazvati hrvatsko-slovenskom flautističkom suradnjom koja je u Decadama urodila zanimljivim plodom. Ukazala je na mogućnosti najraznolikijih spojeva flauta.

Davorka Horvat, sopran, Bruno Phillip, klarinet, i Ivan Batoš za klavirom oformili su Trio Solenza. S dozom izazovnosti posvetili su se židovskoj glazbenoj baštini u zvuku i riječi. I za takav nesvakidašnji, gotovo slučajan sastav dobrih glazbenika, nastao na temelju zajedničkih interesa, bilo je potrebno dosta prerada. One donose i tradicionalni židovski napjev kao i preradu iz djela Kurta Weilla. Za okupljeni je sastav izvornu skladbu Primi me ne časeći časa napisao neumorni Davor Bobić. Drukčije i nadasve ambiciozno krenuo je još jedan okupljeni trio da bi ni više ni manje snimkom ovjekovječio Haydnovih Sedam posljednjih riječi. Činjenica je da su se davno prije isti notni zapisi izvodili u dostupnim sastavima, ali da Sedam posljednjih riječi (osim za vrijeme studija) izvodi Klavirski duo (Konstilija Nikolić Markota i Vesna Šepat Markota) i tenor Ivan Bingula sasvim je izvorno uvrnuta zamisao koju tvrtka Croatia Records uredno bilježi pod uredničkom palicom Davora Drezge i s producentom Joškom Krivićem. Svaka je pomisao na prijateljsko-interesni aranžman, pogađate, suvišna. Kada se sve zbroji i oduzme, riječ je o uzaludnim izdanjima Croatia Recordsa od kojih barem neke koristi imaju oni koji su na izdanju radili, potom izvođači za neku legitimaciju ili prezentaciju. Ni zanimljiv izbor repertoara, ni mahom dobri izvođači ne pomažu tom „bosanskom loncu“ u kojem bi se našlo manje sastojaka no na tim kompaktnim pločama. Tko bi ih slušao više od jednom, osim onih izravno uključenih, pravi je heroj.