Topla glazbena drama

Dugih trideset godina u Splitu se čekala premijera popularne Puccinijeve Madame Butterfly. Na radost brojnih splitskih zaljubljenika sentimentalnog, opojnog i zanosnog vokalnog izričaja omiljenoga opernog majstora, zbila se izvedba vrijedna poštovanja, ponajprije zbog osobito emotivna izričaja. Važan je to uzlet Splitske opere, jer u nepuna dva mjeseca ostvarene su dvije kvalitetne operne premijere, a Butterfly je duboko urasla u srca ljubitelja lijepa zvuka. Sam izbor naslova višestruki je pogodak – živimo u vremenu zaspale humane topline, pa nosiva osjećajnost izražena gotovo svakim taktom uistinu budi. K tome, sigurno će puni uspjeh premijere biti poziv Splićanima i na sljedeće izvedbe, što je također važno.

Cristina Park

Madama Butterfly pripada najvećim Puccinijevim operama, ona nesebično daruje toplu invenciju različitih nadahnuća – pentatonske melodije autentično svjedoče istočnjački kolorit, ali on je nadvladan bogatom romanskom raspjevanosti. Jasno su prepoznatljivi i impresionistički zvuci kao potvrda da je suptilni operni lirik itekako bio dijete svoga vremena.

Glazbeni dio izvedbe vrsno je pronosio talijanski gost dirigent Gianluca Martinenghi. S iskrenim osjećajem za Puccinijevo rafinirano instrumentalno majstorstvo, vodio je orkestar Splitske opere izgradivši ga u protagonista dramskoga zbivanja. U naslovnoj ulozi osvojila je Cristina Park, gošća iz Koreje, vokalno i scenski moćna, u svakom trenutku uvjerljiva. Vrlo zahtjevnoj roli potpuno je odgovorila – svjedočili smo bezazlenoj djevojačkoj naivnosti, ali i potpunoj, bezuvjetnoj ljubavi koja samo zrelu ženu krasi. Pinkerton Mikheila Sheshaberidzea, novoga člana Splitske opere, ostvaren je vrlo zvučnim tenorom, ali bez nužne emotivnosti. Pjevač je to visoke kondicije i sigurnosti u visinama, ali to nije dovoljno u karakterizaciji površnog američkog časnika čiji pakao počinje povratkom u Nagasaki. Odličnim se pokazao Ljubomir Puškarić kao Sharpless, potvrdio se kao bariton lijepe boje, uz to i primjerena scenskog nastupa. Terezija Kusanović, Suzuki, bila je vrlo emotivna u odanosti svojoj Butterfly, tek je slojevitost njezina glasa bila prenaglašena u dvopjevima sa suptilnom Čo Čo San. Uzornim se pokazao i Vinko Maroević kao Goro. U manjim ulogama svojim su prinosom cjelokupnoj izvedbi pridonijeli Mate Akrap, Marijo Krnić, Bjanka Ivas, Marko Lasić, Špiro Boban i Tea Požgaj. Zbor koji je uvježbala Ana Šabašov bio je vrlo solidan, manje intonativne kolebljivosti u nastupu izvan pozornice nisu narušile dobar dojam. Dio ženskoga zbora na sceni ugodno je pjevao obogaćen pokretom Yuki Nakashime.

Redatelj Dražen Siriščević vjerno je poštivao izvor. Izgradio je moćnu dramu pazeći budno na svaku pojedinost, a završnu potresnu scenu ostvario je vrlo decentno, gotovo suzdržano, ali do boli uvjerljivo. Cijeli njegov tim pokazao se vrlo uspješnim – jednostavna pozornica Slavena Raosa bila je prilagođena zbivanjima, a znatno ju je obogatilo svjetlo Srđana Barbarića; kostimi Jurja Zigmana primjereni i živopisni. Istaknimo i prinos plesača Nikše de Marchija i Ashatbeka Yusuphanova.

Brojna publika dugo je i radosno pljeskala, bila je to najljepša nagrada izvođačima.