Prefiksi nadiru

Stanimo u sredinu! Već i sam poziv uključuje želju da pristupimo tom središnjem stanju, stajanju. Mi stojimo postojano (kano klisurine, zna se). Sve je iz istoga vrela. A kao sateliti što kruže ili veselo poskakuju oko te stožerne stajaćice, uzvrpoljili se prefiksi, pa se žele srepiti s tim osnovnim stanjem i dati mu nova značenja, kadšto ne samo na relaciji afirmacija – negacija. Kojiput treba i tragati za vezom među njima. To je najbolje zorno pokazati primjerima. No najprije osnova oko koje se sve vrti, glagol stati, ali koji znači i ustati, postaviti se, u češ. i dogoditi se, a sve iz ie. korijena *staH-, stati (lat. destinare, privezati, odrediti, odlučiti, zaključiti, nakaniti, namijeniti i još štošta). Stan je ono što stoji (i u čemu i mi stojimo, stanujemo).

Nabrajanje riječi koje se sastoje od te konstante (korijena) i varijabli (prefikasa) jasno će pokazati o čemu je riječ. Riječ sastanak misli nam upravlja u smjer koji se stubokom razlikuje od onoga kad kažemo rastanak. Ili nastanak, nestanak, pristanak, prestanak, ostanak, ustanak, opstanak itd. Danas taj -stanak (izveden nastavkom -(a)k) ne osjećamo više kao umanjenicu, premda to neka njegova braća po tvorbi i danas jesu, npr. nejačak, ubožak, slabačak, punačak itd. I u tvorbi imenica sufiksima -(a)k, -ačak još dobro osjećamo umanjenje – cvijetak, dijelak, darak, oblačak i sl. Služi i u poimeničenju pridjeva, pa je četvrti dan u tjednu četvrtak; a javlja se i u postverbalima: dobitak od dobiti, početak od početi, završetak od završiti, popravak od popraviti, ispravak od ispraviti, sastanak od sastati se itd. Dio riječi -stanak, kao i prasl. *stanъ, ie. *sta-, stati, znači onaj ili ono što stoji. Zato taj dio i zovem stožernim dijelom, jer to i jest odlika stožera; to je stup usađen u zemlju ili ugrađen u pod oko kojega se slaže stog sijena ili slame, oko kojega se na gumnu tjeraju konji ili druga tegleća marva pri vršidbi; to je i zapovjedništvo neke vojne formacije, a onda i stup na kojem što počiva, potporanj, okosnica, temelj, osnova. Upravo će dodavanje predmetaka (prefikasa) stožernom dijelu mijenjati značenje nove riječi, ali će pokazati i odnos tih značenja prema značenju osnovne riječi (stan).

Kad kažemo sastanak, valjda pod utjecajem rasprostranjenoga sastančenja, najprije pomišljamo na poslovni skup više osoba radi dogovora, a ne npr. na ljubavni sastanak. Sastanak je određen već i značenjem prijedloga s, sa, povezivanje, dolazak dviju ili više osoba na dogovoreno mjesto, na ugovoreni susret s nekim. Premda on može biti i privatne prirode, sastanak i susret spominju se češće kao politički termin: sastanak na vrhu / susret na vrhu (najviših predstavnika nekih zemalja), što je doslovna prevedenica engl. summit meeting ili conference. U hrvatskom političkom rječniku za takav susret sve se češće rabi tuđica summit, pisana i kao samit (engl. summit, vrh, vrhunac). I dok je u engleskom trebao dodatak, summit meeting ili conference, nama je i prvi dio dostajao za izražavanje cijele sintagme. Bilo bi dobro kad bi sastanci bili kratki i djelotvorni, no svatko zna da su to često mlaćenja prazne slame (zbog nepripremljenosti, nesposobnosti, a često i nerazumijevanja merituma stvari). U birokratiziranom društvu s mnogo luftanja i malo rada, ta čarobna riječ, sastanak, često služi poslodavcima kao štit od nasrtljivih vjerovnika. Kad tajnica izgovori tu formulu, gotovo mantru, „šef je na sastanku“, nema izgleda da ćete ući u tu bjelokosnu kulu.

S druge strane, rastanak nije birokratiziran, pa onda ni bezličan. Prefiks raz- daje mu značenje razdvajanja, odvajanja, „odiljenja“. Rastanak uvijek uključuje osobnu notu, meni uvijek bolnu. To može biti prestanak druženja, trenutak razilaženja, razlaz. Svatko odlazi na svoju stranu, jamačno s traumom, što ovisi o prijašnjem angažmanu u nekoj zajednici. U raskidu bračne ili izvan­bračne zajednice rastanak može značiti i rastavu, odjeljivanje od stola i postelje, napuštanje prijašnje adrese i svega što se na toj adresi godinama događalo. No sve je to još za žive ljude. Međutim, rastanak može značiti i trajan odlazak, oproštaj, smrt.

Nastanak znači novu pojavu čega, početak postojanja, a nestanak, kao i prestanak, njegovu negaciju. To je čin kojim nešto prestaje postojati, iščezava, gubi se. Nestankom i prestankom gubi se prijašnje stanje, ono što je netko imao prije toga čina (broda, aviona). To je velik materijalni gubitak, no gubitak je i čest eufemizam za smrt, riječ koja se izbjegava upravo kad sama pojava nastupi, pa govorimo o teškom i bolnom gubitku najmilijih i sl.

Pristanak pak znači suglasnost s nečijim prijedlogom ili ponudom, a može značiti i odobrenje, dopuštenje. Njime potvrđujemo da smo svjesni pod kojim nam se uvjetima što nudi i da na te uvjete pri punoj svijesti i pristajemo.

Ostanak mi je draga riječ. Zato što je pojava sve rjeđa. Nekoć se nije toliko putovalo kao danas, pa je svako putovanje bilo među rodbinom nešto posebno. Ljudi koji su išli na ljetovanje dolazili su se pozdraviti s onima koji su ostajali kod kuće. Rođaci bi putnicima poželjeli sretan put (prema moru), a putnici onima koji ostaju kod kuće sretan ostanak (doma u lavoru). Taj je običaj govorio o poštovanju i solidnim vezama među rođacima. No i njega je smaknuo prestanak, a potom i potpuni izostanak te tradicije. To, naravno, neće dovesti u pitanje opstanak čovječanstva.  

Ustanak je oružana pobuna, buna. Dolazi od glagola ustati, no to što još uvijek svako jutro ustajemo iz kreveta ne znači da je to ustanak (kao što je od glagola uraniti uranak). Ustanak je u sebe upio i ono značenje glagola ustati koje znači usprotiviti se, pobuniti se, no i ono korespondira s osnovnim glagolom ustati, dignuti se, uspraviti se. Jer i potlačeni ljudi, kad im svega bude dosta, dižu i glave i ustanke protiv tiranije. Svakodnevno dizanje iz kreveta nije nikakva pobuna, ustanak, tek je puko ustajanje, a nesvršeni glagol izraz želje da to ustajanje potraje što dulje.