Jež-šaman u SC-u

Za transformaciju Galerije Studentskog centra od 1. do 11. travnja zaslužna je umjetnica Vlatka Škoro, polaznica poslijediplomskoga doktorskog studija kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Autorica će u sklopu programa Oni dolaze..., namijenjena predstavljanju mladih umjetnika, izložiti kiparski rad (Pol čovjek, Paul Newman) obavijen velom drugog, dotaknut okom nevidljivog svijeta. Njezin posljednji nagrađeni rad, Indigo dijete, bio je spoj skulpturalnog i robotičkoga. Kiparica danas izrađuje velike skulpture antropomorfnih bića. Jedan od tih šamanskih duhova pomagača za nju nosi posebnu simboliku još od djetinjstva. Jež, kao životinja koja drži važno mjesto u europskom folkloru kao nositelj mitskoga značenja, ponegdje u glavnoj ulozi kreacijskih mitova kod baltičkih, ali i slavenskih naroda, postaje bitan dio autoričine osobne mitologije.

Rad u Galeriji SC / Snimio Damir Žižić

Bodljikava šumska životinjica, predstavljena kao skulptura monumentalnih dimenzija prekrivena zlatnim svjetlucavim plaštem na crnom poliesteru, nosi i ljudska obilježja: staračko tijelo. Tijelo istovremeno krhko i snažno zbog iskustva koje nosi sadržava i prikrivenu komponentu duhovitog. U mističnoj atmosferi galerije odzvanja hipnotičko udaranje štapa kojim se pridržava mudri starac, stvor bezvremenske dimenzije, dok je zvuk realiziran mehanizmom smještenim u postolju skulpture pojačan akustičnim efektima koji izazivaju osjećaj neizvjesnosti i strahopoštovanja. Predimenzionirana skulptura navodi promatrača da mu prilazi s oprezom i znatiželjom, glavnim ježevim odlikama. Glatko prelamanje površine naznačuje karakterne osobine vremešnoga pronicavog hibrida, čime je postignuta sinteza skulptorske izvedbe i teme djela.

Antropolog i povjesničar religija Mircea Eliade dijeli vrijeme na sveto i profano: mitovi pripadaju u sveto vrijeme ili bezvremensku dimenziju, koja se znatno razlikuje od historijskog vremena po kojemu se mjeri moderni čovjek. Zamračeni prostor galerije, dimenzije skulpture, njezina sjajna zlatna površina te ritualna repetitivnost zvuka unose posjetitelje u mitološki prostor gdje pojam vremena ne postoji, potičući stanje transa i izazivajući duhovno iskustvo. Mitovi označuju prodor svetog ili nadnaravnog u ovostrani svakodnevni svijet, a sveto vrijeme jedino je vrijeme koje uistinu postoji.