Hrvat u preriji

Hrvatski crtač stripova Jules Radilović bez ikakvih se poteškoća snalazio u širokom rasponu žanrova i stilova, a nekoliko njegovih ostvarenja uvrštava se na sam vrh domaće stripografije. Primjerice, povijesni Kroz minula stoljeća, kriminalistička groteska Herlock Sholmes, pustolovni Afričke pustolovine ili pak ratni Kapetan Leši i Partizani djela su kojih se kvaliteta potvrđuje i desetljećima nakon nastanka. U Radilovićevu opusu veliku ulogu ima i vestern, premda je nacrtao tek tri uratka o Divljem zapadu te pregršt djela koja kontekstualno korespondiraju s tim žanrovskim odrednicama. No Radilović je istodobno izraziti žanrovski erudit. Njegovo je poznavanje kulturnih odraza osvajanja američkoga Zapada i povijesnoga temelja neiscrpno i ne zastaje tek na filmu, stripu ili pak književnosti. Upravo zbog toga vestern-stripovi okupljeni u ovome izdanju svjedoče o bogatstvu Radilovićeva doživljaja Divljega zapada. Dinko Kolić: Susret u preriji (1964), Jaimie McPheeters putuje na istok (1970) te Tragač (1987) odražavaju različita razdoblja stvaralačkoga opusa Julesa Radilovića, širok raspon tematskih sklopova pa samim time i raznovrsne stilizacijske postupke crteža.

Početni tablo nedovršenog stripa Tragači, 1987.

Precizan crtež

Domaća historiografija nije posvetila mnogo pozornosti hrvatskim iseljenicima koji su se, tragajući za boljim životom, u drugoj polovici 19. stoljeća našli na golemim područjima američkoga Zapada. No umjetničku interpretaciju te povijesne epizode nalazimo upravo u ovome stripu, koji je uz crtača Julesa Radilovića ostvario i scenarist Zvonimir Furtinger. Središnji je lik Hrvat Dinko Kolić, mladi ribar izgubljen u oluji, kojega spasi američki brod. Nakon što zbog prevlasti parobroda nad jedrenjacima ostane bez posla u teksaškoj luci Galveston, turbulentna ga zbivanja upućuju do indijanskog teritorija. I dok naracija donosi brojne žanrovske arhetipove i strelovite promjene u zapletu, te dojmljive karakterizacije likova, u crtačkom oblikovanju percipiramo izvedbeno bogatstvo, temeljitu rekonstrukciju žanrovskih postulata u kojoj svaki kadar odražava preciznost detalja i mizanscen evokativnih odnosa ljudi, životinja i prirodnoga zaleđa.

Ovaj strip nasljeđuje paralelni filmski žanr, pogotovo djelo Johna Forda, no zapaža se i revizionistički odnos prema Indijancima, u ovome slučaju Apašima. Pritom poveznice izmiču iz pukih hrvatskih okvira i u naznačenom kontekstu korespondiraju s iznimnim vesternskim strip-serijalima kao što su Narednik Kirk Huga Pratta započet 1953. te osobito Poručnik Blueberry crtača Jeana Girauda i scenarista Jeana Michela Charliera, započet samo godinu prije Susreta u preriji.

Podjednako, oslikavajući mladoga protagonista kao pojedinca lišena završnoga akcijskoga djelovanja u sukobu s antagonistima, Radilović i Furtinger nesvjesno su anticipirali i žanrovske pomake koji su vestern u stripu i filmu obilježili desetljeće poslije. I ne tek zbog navedenoga, možemo žaliti što Susret u preriji usprkos razvidnim kvalitetama nije dobio i nastavke. Uspjesi Herlocka Sholmesa usmjerili su dvojicu vrsnih stripaša prema nastanku čitavoga serijala o privatnome detektivu pa se Dinko Kolić začuđen izgubio u prostranstvima američkoga Zapada i hrvatskoga stripa.

Put na Istok

Predtekst je ovoga stripa prije svega roman Putovanja Jaimieja McPheetersa američkoga pisca objavljen 1959, koji je pretočen u istoimeni televizijski serijal 1963/64. kao i strip 1963. Iznova u suradnji s Furtingerom, Radilović je na stranicama popularnoga tjednika Studio restrukturirao izvornik, samo se površno oslanjajući na temeljne motive i oblikovao djelo koje u narativnom kontekstu zadire u Američki građanski rat.

Izd. Stripforum, 2015.

Skupina od četiri mladića predvođena Jaimiejem McPheetersom sa Zapada kreće na Istok da bi postali sudionicima toga rata, no pritom su dvojica skloni Sjeveru, a dvojica Jugu. Dakako, u 93 objavljena tabloa prolaze kroz razne, naizgled nepovezane, pustolovine, čime struktura stripa postaje epizodna, odnosno sukladna kakvu kvalitetnome televizijskome vestern-serijalu nastalu u razdobljima od 1950-ih. I u svakoj od naznačenih pustolovina autori primjenjuju različite tematske sklopove, mijenjajući pritom i ugođaj i narativne strukture. Lakoća s kojom pristupaju segmentu o nenamjernoj zamjeni skupine protagonista s glasovitim šerifom podcrtana je humornim predznakom zbivanja, ali postaje oprečnom njihovu akcijskome djelovanju obavijenu uglavnom noćnom tminom u sljedećem segmentu u kojem skupina razbojnika nastoji preuzeti naftnu bušotinu mladoga Johna Davisona Rockefellera.

Prelazak preko indijanskoga teritorija i susret s doseljenicima koji zapravo prenose zlato za Konfederaciju uskovitlani je niz događaja i sukoba preciznih narativnih postupaka i primjerena crtačkoga stila uz dinamično kadriranje klasičnoga predznaka. Nalazeći se u žrvnju dijelova postrojbi Sjevera i Juga te s Indijancima spremnim za obranu svoga teritorija, protagonisti se profiliraju u svome djelovanju, ali i etičkome pristupu postajući pritom iznimnim žanrovskim junacima. Razvidan je razvoj ovoga strip-serijala, uz česte kvalitativne iskorake i bez ikakva praznog hoda. No Jaimie McPheeters i prijatelji usprkos namjerama autora nisu postali sudionicima Građanskoga rata, jer taj je strip prestao izlaziti.

Fordov klasik u stripu

Nastao u scenarističkoj suradnji s mladim filmskim redateljima Dragutinom Krencerom i Vedranom Mihletićem, Tragač je objavljivan u strip-reviji Oscar 1987, ali je nedovršen zbog brza gašenja toga izvrsnoga tiskovnog izdanja. Među dvanaest je tabloa u izdanju Stripforuma i tablo koji zbog nedovršenosti svjedoči o čitavome procesu nastanka stripa, pa je samim time odličan materijal za proučavanje jezika devete umjetnosti. U strukturi tabloa, kadriranju i montaži Jules Radilović primijenio je postupke sukladne razdoblju nastanka stripa, promišljeno pokazujući da ne ostaje zarobljen u ranijim postignućima već je uvijek svjež i spreman na nove stvaralačke izazove.

Naslovom, a podjednako umjetničkom rekonstrukcijom povijesnoga konteksta, taj se strip prije svega oslonio na glasovito remek-djelo žanra i opusa Johna Forda Tragači (1956), ali nije ostao njime zasjenjen. Zasebnim narativnim tijekom te vrsnim odnosom prema strukturi, sadržaju i stilu autori su započeli ostvarenje koje plijeni svakim kadrom ili pak kompozicijskom postavkom. Punoća crteža potvrda je stvaralačke zrelosti Julesa Radilovića, a scenaristički predložak odražava iznimno poštovanje i poznavanje žanra i povijesnoga predznaka. Tragač, da je kojim slučajem dovršen, ostao bi zacijelo zapamćen kao jedan od vrhunaca Radilovićeva opusa, a zasigurno i vrijedno djelo u okvirima vesterna u stripu.

Majstorske skice i ilustracije

Svjedočanstvo su kvalitete Radilovićeva odnosa prema žanru pritom ne samo okupljeni stripovi nego i niz crteža, skica i ilustracija dostupnih u ovome izdanju, od kojih je crtež Indijanski i crnački goniči stada pravo remek-djelo. Širina je pristupa Julesa Radilovića potpuna, a u svako se od crtačkih ili ilustratorskih ostvarenja taj veteran hrvatskoga stripa u potpunosti unosi. Predanost se vesternu čak i osjeća pa je jasan i sasvim osoban udjel toga strip-majstora u recentnom izdanju. U predgovoru nakladnik Mladen Novaković piše: „Vesterni nisu najvažniji stripovi u Julesovom opsežnom opusu. Po popularnosti se ne mogu mjeriti s njegovim remek-djelima... ali, rađeni su s puno ljubavi, s osjećajem za detalje i s kompetentnošću za žanr kakvu rijetko vidimo kod drugih autora. Julesovi vestern-stripovi sadrže najvrednije karakteristike njegova crtačkog stila po kojima ga s pravom uvrštavamo u velikane stripske umjetnosti.“