Vijenac 550

Glazba

Pasionska baština / Sfumato, Papandopulova Muka, Zbor HRT-a, dir. Tonči Bilić

Biser duhovne glazbe

Maja Stanetti

Trajna snimka Muke Gospodina našega Isukrsta (po Ivanu) Borisa Papandopula potječe s početka osamdesetih godina. Ova osjetljiva partitura, oratorij za sole i muški zbor a capella nastala je pak u tridesetim godinama. Muka je nastala na temeljima splitskoga pučkog crkvenog pjevanja i smjesta je bila prihvaćena kao umjetnički izraz njezinih osnova. Nakon prvotnog oduševljenja i brojnijih izvedbi nastalo je zatišje da bi se to kapitalno djelo svekolike hrvatske duhovne literature ponovno s punim pravom počelo cijeniti. Zanimljivo je da ga jednako prihvaćaju amaterski ansambli i, kao u ovom slučaju, profesionalci. Naime, godinama je u Zagrebu gostovao Muški zbor Brodosplita koji se s punim srcem iskreno i predano pokrenuo pod samozatajnim vodstvom Vlade Sunka. Papandopulov ogled s baštinom je pogodio u sridu. Zazvao je arhetipska glazbena pamćenja ljudi koji oporo i naizgled tako prirodno pjevaju Muku. Pomnim čitanjem skladateljeva zapisa pozabavili su se i profesionalci sve do zadnje zapisane note. Interes publike u prepunoj crkvi svetoga Blaža za mnoge je bio neočekivan. Papandopulova Muka postala je očigledno dio općeprihvaćene glazbene literature, koju doduše ne mogu pjevušiti svi vrapci na grani.

 


Nastup Zbora HRT-a u zagrebačkoj crkvi sv. Blaža / Snimio Dario Njavro

 

Profesionalni Zbor HRT-a pod vodstvom Tončija Bilića uložio je maksimalan trud, koji se itekako isplatio u živoj izvedbi. A slijedi i realizacija trajne snimke. Nadasve jako Papandopulovo djelo s dubokim naklonom vrijednoj i na svoj način arhetipskoj tradiciji kapitalno je. Stjepan Franetović kao Evangelista posvećeno je i autoritativno vodio zbivanja. Ivo Gamulin kao Isus u izrazu je uspio dočarati svu krhkost i stanovit inat čovjeka pred Križem. Pilat Ante Jerkunice, moćna basa međunarodne karijere, s punim je razumijevanjem moderirao neugodnu situaciju. Manje uloge Matije Meića, jedine svjetline ženskoga glasa Monike Cerovčec, Andre Bojanića te Miroslava Živkovića nadopunile su respektabilnu izvedbu. Tomu treba pribrojiti i disciplinirani zbor, koji se zvučno i karakterno ogledao u više uloga zbora puka kršćanskog, Žudija, vojnika, biskupa, dvorjana i farizeja. Papandopulova Muka smjestila se tako u središte vrsnih ostvarenja ovogodišnje Pasionske baštine.

Vijenac 550

550 - 2. travnja 2015. | Arhiva

Klikni za povratak