Vitalnost apstrakcije

Carla Arocha i Stéphane Schraenen predstavljaju se izložbom Na ritmičan način u Gliptoteci HAZU. Umjetnički duo sa sjedištem u Antwerpenu zajedno radi već više od deset godina, točnije od 2004, istražujući u svojim djelima neke od osnovnih modernističkih vizualnih i kulturnih fenomena poput apstrakcije, minimalističke skulpture te konstruktivističke odnosno optičke umjetnosti. I doista, kao jedna od prvih asocijacija na radove Carle Arocha i Stéphanea Schraenena nameće se stanovita srodnost – prilagođena, dakako, suvremenom postmodernističkom kontekstu – s istraživanjima što su ih prakticirali pokreti poput Novih tendencija. Desetogodišnja zajednička praksa s aktivnom izlagačkom djelatnošću profilirana je u zanimljiv i dojmljiv izričaj čija su okosnica uz skulpture, objekte, dvodimenzionalne radove, asemblaže, digitalne printove na različitim materijalima i monokromatska platna, site-specific instalacije. Potkraj prošle godine u Mechelenu u Belgiji priredili su izložbu nazvanu Persiana koja je plod njihova istraživalačkog desetljeća na polju vizualnosti i percepcije u umjetnosti.

Pogled na instalaciju u zagrebačkoj Gliptoteci / Snimila Iva Firm

U Gliptoteci izlažu P10, desetu varijantu svoje serije P kojom kroz modularne zaslone složene od mnoštva jednakih laserski izrezanih ozrcaljenih pleksiglasnih ploča postavljenih tako da vise sa stropa i oblikuju različite forme, propituju i revaloriziraju modernistički dizajn te postavke apstraktne i minimalističke umjetnosti 20. stoljeća. Osnovni element P10 uspravni je pravokutnik iz kojega je izrezan manji četverokut izmaknut od središnje osi desno dolje te su takvi svojevrsni zrcalni pravokutni okviri spojeni S-kukicama u reflektirajući zaslon. Uzimajući u obzir specifičnost prostora Galerije I u zagrebačkoj Gliptoteci zaslon je postavljen u angularnoj konfiguraciji među postojeće stupove u prostoru te gledan odozgo tvori oblik grčkoga slova lambda.

Ozrcaljeni segmenti vizualno dezorijentiraju gledatelja dijeleći i iskrivljujući prostor te nam kako se krećemo kroz prostor otkrivaju nove, moguće prostore pletući apstraktnu mrežu različitih vizura. Dezorijentiranost koju stvaraju modularni pravokutnici zrcaleći prostor, gledatelje i jedni druge umjetnički tandem Arocha i Schraenen potencira postavljanjem šesnaest platna na okolnim zidovima galerije. Platna obješena nasumce, postavljena okomito i vodoravno, svako u svojoj boji, i sama su svojevrsne apstrakcije, a njihove se boje miješaju i slažu u različitim kombinacijama kako ih zahvaća i reflektira zaslon stvarajući tako nove vizualne senzacije, kinetičku apstrakciju kojom umjetnici postižu da uobičajena izložbena lokacija sugerira bezgranični prostor s bezbroj mogućih vizura.

P10 otkriva umjetničke namjere modernoga stanja apstrakcije i polazeći od čistih boja, geometrijskih oblika i citata poslijeratnih avangardnih umjetničkih težnja otvoreni je komentar povijesti apstrakcije i svojevrsni modernizam u suvremenom okružju. Svi modularni zasloni artističkoga dueta fragmentiraju postojeći prostor pozivajući gledatelje na sudjelovanje u optičkoj koreografiji koja se aktivira tek s gledateljskom prisutnošću i iako neposredno postoji u svojoj estetskoj pojavnosti puni potencijal ostvaruje tek u nazočnosti publike. Tu dolaze do izražaja umjetničko-istraživačka htijenja Carle Arocha i Schraenena kojima propituju bezvremenska pitanja vizualnosti i percepcije, odnosno biološko-kognitivnih i društveno-socijalnih sustava i procesa koji sudjeluju u stvaranju i uživanju u umjetnosti navodeći elementarnim građenjem same procese nastanka djela u rukama umjetnika, no ističući percepciju gledatelja kao nužne sastavnice u transformaciji dekorativnog objekta u umjetničko djelo.