U mreži kriminala

Film Godina nasilja američkoga redatelja i scenarista J. K. Chandora potvrđuje stvaralačke mogućnosti toga samosvojna autora te podjednako proširuje raspon žanra kriminalističkoga filma. Treći je to film u Chandorovu opusu, a već površan pogled na prethodna djela – Crni ponedjeljak (2011) i Sve je izgubljeno (2013) – svjedoči o tematskom bogatstvu koje ne trpi ni natruhe ponavljanja. Ta su dva filma zamalo potpune suprotnosti, jer je Crni ponedjeljak određen zbivanjima u njujorškome Wall Streetu tijekom vrhunaca financijske krize 2007. i 2008, a glumački je postav ansambl predznaka, dakle bez naglašavanja nekoga od glumaca kao središnjega. Sve je izgubljeno prati pojedinca izgubljena u Indijskome oceanu, a svedenost na jedan lik uvjetovala je i verbalne postavke narativnosti. No tim je filmovima zajednička egzistencijalna borba protagonista za opstanak, obilježje i Godine nasilja.

Oscar Isaac i Jessica Chastain

Prostorno određen New Yorkom, a kronološki godinom 1981, odnosno godinom s najviše kriminalnih djela u tome američkome velegradu, film Godina nasilja tematski je uvjetovan poslovnim nastojanjima imigranta Abela Moralesa (Oscar Isaac) da ovlada njujorškim tržištem naftnih derivata. No cisterne njegove tvrtke česta su meta napada i otmica, što mu nanosi sve veću financijsku štetu, pomoćnik javnoga tužitelja tereti ga za pronevjeru i utaju poreza, a za otkup posjeda skupine ortodoksnih predstavnika židovske zajednice ponestane mu novca. Njegova je žena Anna (Jessica Chastain) kći mafijaša, a ni njegovi kolege i prijatelji ne mogu se posve distancirati od kriminalnoga miljea. Čitav je film zapravo nastojanje središnjega lika da usprkos nekim mogućim nepravilnostima tvrtke i sam ne postane gangsterom. Upravo zbog toga vozače kamiona unatoč mogućim opasnostima ne želi naoružati, a kada se u bjesomučnoj potjeri suoči s kradljivcima kamiona, njegov etički kodeks prevlada srdžbu pa prijestupnika naposljetku čak i ne preda policiji.

U strukturalnim postavkama likova jasno je da se karakter i djelovanje središnjega lika oslikava u odnosima s nizom sporednih. Tako je Anna sklonija djelotvornijem očuvanju obitelji nego njezin muž, dok je odvjetnik (Albert Brooks) pravni mentor. Ugroženi vozač kamiona (Elyes Gabel) nesmotrenim djelovanjem zamalo upropasti protagonistova nastojanja da zaštiti tvrtku od zakonskih institucija, a prijatelj i kolega (Alessandro Nivola) zapravo je mafijaš koji ga opominje da se ne uključuje u gangsterski žrvanj. U zakonskom poimanju etičkoga predznaka suprotnost je i pomoćnik javnoga tužitelja (David Oyelowo), ali se u završnome razgovoru odražava i društvena ambicioznost obojice.

Žanrovsko je određenje Godine nasilja kriminalistička drama. J. K. Chandor u stvaralačkim je postavkama itekako svjestan nasljeđa gangsterskoga filma mafijaškoga predznaka pogotovu glasovitih djela Francisa Forda Coppole, Martina Scorsesea ili pak Briana De Palme. Izbjegavajući liniju manjeg otpora kojom bi film eksplicitno približio ostvarenjima navedenih filmskih velikana, Chandor je Godinu nasilja kontekstualno više približio nekim filmovima Sidneyja Lumeta, a izvedbom – prema vlastitim navodima – strukturalnim postavkama Stanleyja Kubricka. Pritom je slikovna i društvena evokativnost filma iznimna. Zahvaljujući autorskom prosedeu Chandor djelotvorno seli gledateljevu percepcije tridesetak godina u prošlost. Produkcijski dizajn uvjerljivo donosi njujorško okružje, kostimografija odražava društveno stanje likova, a snimateljski rad u posebnome koloritu i naglašavanju blagih tonova žute boje sjajno dočarava zimsko sunčevo svjetlo. Redateljski su postupci J. K. Chandora naizgled tradicionalni. Dinamika se postiže odnosima likova ili pak mizanscenskim rješenjima, a ne strelovitom montažom. Stoga je ritam filma sporiji no u većini suvremenih ostvarenja, ali ne umrtvljuje gledateljevu recepciju filmske građe. Dapače, gledatelju se dopušta da izravnije i dugotrajnije upija unutarprizorna zbivanja, odnosno nenametljivo promišlja narativnost i sudbine protagonista. Dinamična kamera iz ruke s leđa protagonista iskaz su stanja lika i njegove profesionalne i obiteljske ugroženosti, a česta uporaba uskokutnih objektiva metaforičko je sužavanje njegova egzistencijalnoga prostora. Slikovnost i preciznost kompozicija prevladava u nizu srednjih planova i polutotala, a vrijednost krupnih planova očitava se u snažnom psihološkom profilu većine likova. U dinamici odnosa likova vrhunske su glumačke izvedbe Oscara Isaaca i Jessice Chastain. Isaac i Chastainova suvereno vladaju scenama, ali pritom ni u jednom slučaju ne uočavamo iskorake u manirizam ili pak egocentrične pokušaje nadmetanja s ostalim glumcima. Precizno vodstvo J. K. Chandora glumačkom je postavu omogućilo iskaz vlastitih osobnosti, u rasponu od veterana Alberta Brooksa do znatno mlađega Elyesa Gabela. Ambivalentnost likova pomoćnika javnoga tužitelja i prijatelja mafijaša uspješno je ocrtana u izvedbi Davida Oyelowa i Alessandra Nivole. Godina nasilja podiže J. K. Chandora u rang izvrsnih filmskih autora, a dosezi ovoga ostvarenja zasigurno će ga uvrstiti među ponajbolje i na kraju filmske 2015. godine.