Renesansa big banda

U jednom od nedavnih brojeva Vijenca bilo je riječi o prestanku djelovanja Jazz orkestra Hrvatske glazbene mladeži, kojim je u Zagrebu godinama ravnao gost iz Štajerske, klarinetist i tenor-saksofonist Sigi Feigl. U više nego desetljetnom razdoblju taj big band, sastavljen ponajprije od mladih glazbenika, kvalitetom izvođenja, međunarodnim nastupima i predstavljanjem niza stranih solista postao je neizostavnim dijelom hrvatske jazz-scene. No ponajprije zbog financijskih i nekih drugih razloga te problema s prostorom orkestar je pod spomenutim imenom prošloga lipnja bez ikakvih obavijesti prestao s radom. No ni nakon neuspjele korespondencije sa zagrebačkim gradonačelnikom, kojem je pisao i nije navodno primio nikakav odgovor, te drugih pokušaja da spasi stvar uporni se Sigi Feigl, očigledno vezan za Zagreb, ne predaje! U našoj je metropoli u relativno kratku roku uspio pronaći novoga patrona za nastavak svog djelovanja s novim međunarodnim nanovo registriranim big bandom.

Zagrebački jazz orkestar / Snimio Marko Fröhlich

Tako smo 2. ožujka svjedočili novom Feiglovu pokušaju da u Zagrebu na ponešto drukčiji način, ovaj put u sklopu djelovanja firme Aplauz, nastavi koncertno djelovanje obilježeno i izdavanjem luksuzno tiskana programa te u novom prostoru nekadašnjega sada ponešto adaptirana zagrebačkog kina Mosor. Premijera novog big banda, registrirana pod novim imenom Jazz orkestar Zagreb s pripadnim novim pultovima, započela je u novoj režiji koncertnog nastupa s uvodom limenih puhača porazmještenih između stolova u dvorani i gašenjem svjetla na kraju koncerta. Repertoar je koncerta Feigl nazvao uvodom u sljedeću seriju koncerata pod naslovom Monday Nights, odabranim prema nekadašnjim sezonama HGM Big banda, Sunday Nights, jer će se nastupi jazza, i to ne samo tog orkestra, održavati ponedjeljcima, a program je uvodnog koncerta bio sastavljen od ranijih programskih i aranžerskih uspješnica ugasloga HGM Big banda.

Sigi Feigl

Orkestar, sastavljen sada od članova toga bivšeg big banda, potom našeg Jazz orkestra HRT-a, austrijskog Bad Gleichenberg big banda, te nekih studenata iz jazz akademije u Grazu, zvukovno je i tehnički, zahvaljujući to svakako Feiglu, vrlo dobro uigran korpus glazbenika iz raznih sredina, koji su više nego li korektno izveli ne baš lake aranžmane i to stilski različitih autora, predstavivši nekolicinu zapaženih solista među kojima vrijedi istaknuti trubača Marija Stuhlhofera i trombonista Carla Gandhija, alt-saksofonista i koordinatora serije budućih koncerata jazza u Mosoru Andreasa Marinella, tenor-saksofonista Tobiasa Pustelnika, brazilskog rockom nadahnuta gitarista Marca Antonija DaCostu i bubnjara Klausa Fürstnera. Izbor je aranžmana za uvodni koncert orkestra bio dosta šarolik i sezao je redom od čestih američkih suradnika nekadašnjeg HGM Big banda, Boba Mintzera i Dona Menze, koji je priredio zanimljivu obradu jedne talijanske narodne pjesme sa zapaženom ulogom linije saksofona, preko japanske pijanistice Toshiko Akyoshi i austrijskog avangardista Matthiasa Ruegga do Michaela Abene i Miguela Zenona.

U drugom dijelu programa Jazz orkestra Zagreb slušali smo i aranžman lijepe balade Nina Never Knew, poznate iz interpretacija legendarnog Nata Kinga Colea, u izvedbi koje se svirajući tenor-saksofon predstavio i sam dirigent Sigi Feigl. Od naših glazbenika u tom su big bandu nastupili bariton-saksofonist Mario Bočić, trubači Zvonimir Bajević i Darko Sedak-Benčić, trombonist Luka Žužić, pijanist Davor Dedić i mladi perspektivni kontrabasist Ivar Križić koji sada studira jazz u Grazu.

Voditi i brinuti se za veliki međunarodni jazz-orkestar, koji uopće nije jeftina igračka, nije jednostavan posao, a ako se tomu doda još i briga za najavljenu svakotjednu međunarodnu jazz-sezonu, onda ne čude Feiglovi tijekom koncerta opetovani apeli i publici za pomoć, sadržani u međunajavama pojedinih točaka programa. Njegov je entuzijazam trenutačno temeljen na potpori nekoliko snažnih sponzora predvođenih Veleposlanstvom Republike Austrije u Zagrebu, Ministarstvom kulture RH, Austrijskim kulturnim Forumom iz Zagreba te Studentskim centrom Sveučilišta u Zagrebu. Unatoč tomu ipak se nameće krucijalno pitanje koliko dugo sve to može potrajati, odnosno koliko će svi sudionici toga svakako ambiciozna programa u svojim svakako dobrodošlim namjerama moći izdržati.