Poljska u kadru

Iako se čini da je fotografija kao medij mnogo zadanija i ograničenija u izrazu od nekih likovnih umjetnosti, izložba Ivana Kovača u Galeriji Matice hrvatske, otvorena 4. ožujka   govori upravo suprotno. Tridesetak izložaka sažetak je mnogobrojnih tehnika kojima umjetnik-fotograf može zabilježiti stvarnost potpuno subjektivno, intimistički, pomaknuto i duboko proživljeno kao i slikar.

Senzibilitet izričaja, i skrivenog i emocionalnog u trenutku nastajanja fotografija, istovjetan je slikaru i fotografu dok kradu trenutke stvarnosti iz prirode, ambijenta ili nečijeg života. Prvi to promišlja, vidi, zadržava u sjećanju i onda prenosi na platno, dok drugi jednim potezom bilježi prostor, vrijeme, vlastitu ekspresiju i tuđe osjećaje.

Fotografija s izložbe

Ivan Kovač predstavlja se nizom radova iz Poljske. On je turist koji ne fotografira najvišu ili najstariju građevinu, već trenutke gradskog ili seoskog života. Osjećaj za trenutak kojim će prenijeti atmosferu, mudro odabrani izrezi što tvore kompoziciju zgusnutu situacijama iz svakodnevnog života – sažetak je ovih radova. Cjelokupni dojam koji ostavljaju fotografije ima zanimljiv element vraćanja u neko bivše, minulo vrijeme, za što mu je upravo izbor crno-bijele fotografije bezuvjetno odgovarao. Crno-bijelo na nekoliko radova prekriveno je sepijom, što dodatno naglašava sfumato nekog arhaičnog trenutka.

Najdojmljivije je upravo to što je Kovač uspio suvremene situacije, zdanja i bliske susrete Poljske i Poljaka dobrim okom fotografa uz minimalne intervencije tehnikom dočarati kao stare fotografije pedesetih, šezdesetih godina prošloga stoljeća. Kovaču je na ruku išlo i to što u Poljskoj pojedini automobili ili dućani izgledaju kao da su iz vremena od prije trideset godina, ali treba ih znati predočiti u atmosferi koja daje štih prošloga vremena. S jedne strane hrpa betona, neboderi, ulaz u podzemnu željeznicu kao pozadina susreta dviju djevojaka, užurbani radovi varilaca na pruzi, uživanje na rubovima fontane, redovi pred kioskom, izlog ili blizanke na pješačkom prijelazu, a s druge strane konj, čovjek u zaprezi, drvoredi i stari hrast isječci su svakodnevnice bilo koje zemlje ovog svijeta. Pa ipak, za Kovača su oni bili predložak za prenošenje dubokoga vlastitog ekspresionizma. Na izložbi ispred promatrača kao da ne postoji ništa drugo doli sadržajem ispunjen kvadrat fotografije.

Radovi na selu doimaju se kao kalendar ljetnih radova, pri čemu ne mislim na fotografije za kalendar, već prije na prikaze radova kakvi su krasili portale srednjovjekovnih crkava. Ladanjski ugođaj vlada i u gradu, a ne samo na fotografijama nastalim u ruralnim krajolicima. Nevjerojatni su sklad i spokoj koji se osjećaju na svakoj fotografiji, što god one prikazivale.