Ne samo Mr. Spock

„Leonard Nimoy, znanstveni časnik Spock iz Zvjezdanih staza umro je u Los Angelesu u 83. godini“, vijest je koja se u zadnjim danima veljače 2015. proširila medijima i društvenim mrežama poput požara. Poklonici televizijske serije i filmova Zvjezdane staze odavali su posljednju počast Leonardu Nimoyu, filmskom i televizijskom glumcu koji je utjelovio jednu od ikona američke pop-kulture i SF-a, lik cool znanstvenika i časnika Spocka, polu-Vulkanca, istaknutog člana posade USS Enterprise, koji je na petogodišnjoj misiji u 23. stoljeću „tražio nove oblike života i civilizacije, hrabro koračajući kuda još nitko nije išao“. I dok se svjetska javnost, od običnih obožavatelja i trekija pa sve do NASA-e, koja je objavila službeno priopćenje, opraštala od Spocka, polučovjeka-poluizvanzemaljca, raširenim dlanom V-pozdrava i legendarnim vulkanskim pozdravom LLAP – Live long and prosper, krug manje brojnih poklonika Leonarda Nimoya s poštovanjem se opraštao od velikoga fotografa kojega su kolekcionari, galeristi i ljubitelji umjetničke fotografije smatrali izvrsnim vintage-fotografom Los Angelesa. Njegove fotografije, a posebno tri albuma crno-bijelih fotografija: Shekhina (hebr. ženstveno) Photography, 2005; The Full Body Project, 2008; Secret Selves, 2010, pripadaju krugu fotografa Zapadne obale SAD-a koje kritičari umjetničke fotografije opisuju kao emocionalno konfliktne i analitične, s naglašenim smislom za pomaknuti humor.

Nimoy će ostati zapamćen i kao fotograf

Leonard Simon Nimoy bio je američki glumac, redatelj, objavljivani pjesnik, glazbenik, kantautor, narator, intelektualac i umjetnički fotograf. Rođen u Bostonu 26. ožujka 1931. kao drugi sin u obitelji ukrajinskih židovskih useljenika, svoje je podrijetlo duboko poštovao, pa tako vulkanski V-pozdrav podrijetlo duguje Nimoyevim židovskim korijenima i zapravo predstavlja hebrejsko slovo shin, prvo slovo riječi Shaddai, odnosno Bog. Prva fotografska iskustva Leonard Nimoy stječe kao tinejdžer tijekom ranih 1940-ih s tamnom komorom u obiteljskoj kupaonici u Bostonu. Manje je poznato da je u vrijeme svoje rane filmske karijere u ranim 1970-ima studirao fotografiju na University of California, Los Angeles, kao student legendarnoga Roberta Heinikena, dok poslijediplomski rezidencijalni boravak odrađuje u Rimu. Prvu samostalnu izložbu fotografija priredio je 1973. Umjetničke fotografije Leonarda Nimoya izlagane su širom svijeta, a nalaze se u mnogim muzejskim i galerijskim zbirkama, između ostalih u muzejima likovnih umjetnosti u Houstonu i New Orleansu, LA County Museum of Art, Židovskom muzeju u New Yorku... Od 2003. do smrti Leonard Nimoy sve svoje uspješne karijere u potpunosti je podredio umjetničkoj fotografiji.

Kao fotografa Nimoya odlikuje opsesija (analognom) kamerom i zaljubljenost u crno-bijelu fotografiju, koja je njegova najčešća izražajna forma. Uvažavanje i miješanje klasičnih i suvremenih fotografskih tehnika i umjetničkih formi Nimoya je odvelo na polje istraživanja u kojem je nastojao reanimirati uzvišeni izraz starih majstora svjetlosti i sjene, do te mjere da je u posljednjem ciklusu White Project istraživao sposobnost imitiranja skulpture u mramoru i transponiranje ljudskog u estetski uzvišeno. Kritičari umjetničke fotografije uvijek su iznova naglašavali Nimoyevu fascinaciju ženskim tijelom (i neuobičajenim ženskim likovima) naglašavajući gnosticizam i radikalni spiritualizam toga duhovnog buntovnika suvremene američke umjetničke fotografije.

Leonard Simon Nimoy, dugovječni zaljubljenik u umjetnost i fotografiju, filantrop i humanist, od poklonika se podsvjesno oprostio stihovima koje je 23. veljače objavio na Twitteru: „Život je poput vrta. Savršeni trenuci mogu biti, ali i ne moraju, očuvani, osim u sjećanjima. LLAP.“