Okretne izvedbe

U Velikoj dvorani Matice hrvatske 23. veljače nastupila je Lana-Lucija Horvatić (Varaždin, 2001), u dvostrukoj izvođačkoj ulozi, kao glasoviračica i kao violončelistica. Učenje violončela započinje s nepunih pet godina, a sada je kod prof. Dobrile Berković-Magdalenić u Zagrebu. Glasovir uči kod prof. Ivane Godec-Vinceković u Varaždinu. Dobitnica je brojnih hrvatskih nagrada na oba instrumenta te međunarodnih u Austriji, Italiji, Sloveniji, Slovačkoj i Srbiji. Sudjelovala je i na festivalu komorne glazbe Musica Maxima u Zagrebu, gdje je otvorila festival kao solistica uz pratnju Zagrebačkog komornog orkestra pod vodstvom Anđelka Krpana. Usavršava se na majstorskim tečajevima kod eminentnih pedagoga Nikole Ruževića, Monike Leskovar, Nike Zlatarić i Davida Grigoriana.

Lana-Lucija Horvatić / Snimio Mirko Cvjetko

Lana-Lucija Horvatić izvela je na glasoviru u prvom dijelu programa Sonatu u A-duru, Hob. XVI:30, Josepha Haydna i Mađarsku rapsodiju br. 3 Franza Liszta, a u drugom dijelu programa na violončelu uz glasovirsku pratnju prof. Ivana Kolara, skladbe: Requiebros Gaspara Cassadoa, Vokalizu Sergeja Rahmanjinova i na kraju Fantasia variations Ivana pl. Zajca u prilagodbi Nikole Ruževića.

Trinaestogodišnja mlada glazbenica Lana-Lucija Horvatić odmah je na početku, kod Haydnove glasovirske sonate, pokazala tehničku okretnost, protkanu muzikalnošću, u izvedbi trostavačnoga djela u sonatnom obliku bez odmora između stavaka, na način dvostruke autorove attacce, i to i nakon početnog Allegra i srednjeg Adaggia, i njega i zadnjeg Minnuetta (Menueta) s varijacijama. U istom dijelu programa bit će teško odmaknuti F. Liszta od fame, nakon slušanja njegove glasovirske Mađarske rapsodije, kako bi ona mogla biti nešto više negoli majstorsko virtuozno uobličenje ciganskoga folklora. Nakon relativno kratka dijela i male stanke koncert se nastavio programom na violončelu i izvedbom pokazao, na oba instrumenta, izvođački obrazovanu Lanu-Luciju Horvatić. Virtuozni Requiebros Cassadoa slijedila je pjevna Vokaliza Rahmanjinova, donesena s velikom toplinom tonske proživljenosti. Nastup mlade glazbenice završen je djelom Ivana pl. Zajca u Ruževićevoj znalački virtuoznoj prilagodbi za violončelo, sjajno izvedenim. Nakon burna odobravanja brojne publike slijedila je izvedba Ljubavne pjesme našeg istaknutog violončelista Jure Tkalčića.

Treba na kraju reći, kako je u drugom dijelu koncerta pijanist Ivan Kolar vrlo dobro tonski prilagodio glasovirsku pratnju prema polovinskom violončelu u rukama Lane-Lucije Horvatić.