Nadahnuto novo čitanje

Koncertom Zbora HRT-a u ciklusu Sfumato, 24. veljače u Muzeju Mimara, izborom iz opusa hrvatskoga skladatelja Vinka Jelića ravnao je maestro Tomislav Fačini. Jelić, ranobarokni majstor sakralne glazbe rodom iz Rijeke, koncertnoj je publici relativno nepoznat jer su prilike da se čuju žive izvedbe njegovih skladbi doista rijetke.

Zbor HRT-a, instrumentalni sastav i dirigent Tomislav Fačini / Snimio Dario Njavro / HRT

Rođen po svemu sudeći 1596. godine, već je 1606. napustio rodni grad i otišao u Graz, otkud je putovao u druge europske gradove. Najviše vremena proveo je u Zabernu u pokrajini Elzas, gdje mu se i gubi trag u vrtlogu Tridesetogodišnjeg rata. Maestro Tomislav Fačini odabrao je i priredio Jelićeve skladbe za koncert, zavirivši u skladateljeve zbirke višeglasnih crkvenih skladbi Parnassia Militia, Arion primus i Arion secundus, nastale u prvim desetljećima 17. stoljeća upravo u Zabernu, koje nažalost nisu ostale u potpunosti sačuvane. Zaboravljene skladbe nepoznatoga majstora publici je 1935. predstavio muzikolog Dragan Plamenac, a točno 80 godina poslije Tomislav Fačini autor je najnovije rekonstrukcije Jelićevih skladbi. Osim što je ispravio neke nelogičnosti što su se potkrale u tekstu, primjerice u vođenju dionica u pojedinim skladbama, sačinio je novu nadopunu izgubljenih dionica, oblikovao instrumentalnu pratnju za koju je i sam Jelić ostavio prostora, a u skladbi O pretiosum et admirandum trima postojećima dodao je i četvrtu vokalnu dionicu, obrazloživši kako „takav raspis dionica bolje prikazuje Jelića kao skladatelja spremnog na veće slobode i istraživanje novog vokalnog stila ranog baroka“.

U novom čitanju Jelićeva opusa Zboru HRT-a pridružio se instrumentalni ansambl sastavljen od istaknutih glazbenika, Krešimira Fabijanića, Friederike Otto, Ercolea Nisinija, Kentara Wade, Laure Vadjon, Helge Korbar, Pavla Zajceva, Svena Buića, Edina Karamazova i Pavla Mašića, koji su muzicirali na dva trombona, dva korneta, dvije violine, violončelu, kontrabasu, arhilutnji i orguljama. Izvrsnu pripremljenost čitavog vokalno-instrumentalnog sastava bilo je moguće čuti već od sama početka, a Jelićeve su skladbe odjeknule u vrlo uglađenu zvuku te tehnički izvrsno pripremljenoj i realiziranoj interpretaciji. Glasovi članova zbora stapali su se u mekom, no sonornom zvuku, uz vrlo lijepu komunikaciju između pojedinih dionica.

Dinamički zanimljivo razrađena interpretacija dala je skladbama živost i bogat okus, i čini se kako se u pripremi koncerta doista pazilo na detalje oblikovanja tona, fraze i cjeline. U nizu izvedbi odabranih duhovnih koncerata i drugih crkvenih skladbi Vinka Jelića nekoliko članova Zbora nastupilo je i u solističkim ulogama. Ivana Garaj Korpar, Monika Cerovčec, Martina Borse, Andro Bojanić, Želimir Panić i Mladen Klepo predstavili su se profinjenim zapjevima, vokalno vrlo čistim i urednim, a posebnu vrijednost nosila je suptilnost njihovih interpretacija. Posebno se među njima istaknula sopranistica Ivana Garaj Korpar, kojoj je u nekoliko navrata povjerena solistička uloga, a najdojmljiviji je bio njezin duet sa sopranisticom Monikom Cerovčec u Bone Jesu za dva glasa i dvije violine, skladbi u kojoj su se njihovi svijetli, kristalni glasovi stopili u zvuk iznimne ljepote, upotpunjen poletnim muziciranjem Laure Vadjon i Helge Korbar. Interpretativno jednako snažna, kao i zvukom uhu ugodna, bila je izvedba skladbe Doctor bonus, također za vokalni duet, no ovaj put tenorski, u kojem su se predstavili Andro Bojanić i Želimir Panić. Maestro Fačini umjetnike je predvodio silnom energijom, pa gotovo i ushitom, stvorivši tako poticajnu atmosferu u kojoj su glazbenici bili pozvani da predstave svoje najbolje dosege, što su i ostvarili, te na taj način omogućili glazbi Vinka Jelića da zablista u punome sjaju.