Budući šef dirigent od formata

Zahvaljujući novom vodstvu HRT-ove Glazbe Simfonijski je orkestar HRT-a u s osam desetljeća dugoj povijesti prvi put sam birao umjetničkog čelnika. Nakon samo jednog koncerta s njime u veljači 2014. članovi orkestra odlučili su se za uglednoga talijanskog violončelista Enrica Dinda, koji u posljednje vrijeme i dirigira. Dok je pri prvom koncertu sa Simfoničarima Enrico Dindo nastupio i kao solist na violončelu i kao dirigent, prošloga je tjedna u Zagreb došao bez instrumenta. Svjestan visokih očekivanja publike, Dindo nijedan detalj nije prepustio slučaju.

Pavel Berman i Enrico Dindo na kraju nastupa sa Simfonijskim orkestrom HRT-a / Snimio Dinko Bažulić

Već je pomni izbor programa odrazio njegovu moguću buduću programsku koncepciju, koju će njegovati u radu s ansamblom: antologijsko djelo hrvatske glazbe u uvodu, solistički koncert u stilu bečke klasike i velika romantična simfonija u drugom dijelu večeri. Na suradnju je pozvao dugogodišnjega kolegu i prijatelja s kojim već godinama zajedno nastupa na koncertima po rodnoj Italiji – velikoga ruskog violinista Pavela Bermana (sina legendarnoga pijanista Lazara Bermana). Zahvaljujući njegovu kontaktu hrvatska je publika (posjetitelji Dvorane Lisinski i slušatelji Trećeg programa Hrvatskoga radija koji je izravno prenosio događaj) u uvodnom dijelu večeri mogla čuti programski stavak Noćni čar najvećega hrvatskog virtuoza na violini i skladatelja 19. stoljeća Franje Krežme u sjajnoj izvedbi. Dragocjena Bermanova violina Stradivari, nadimka Conte di Fontana, izrađena godine 1702, zazvučala je kao pravi dragulj u predivnoj Krežminoj glazbi koja je gotovo oživila duh prerano umrla violinskog i skladateljskog genija (preminuo sa samo 19 godina od posljedica upale uha). Tu je više nego u ostatku programa koji je izveo u prvom dijelu večeri Berman iskazao puninu svoje romantičarske ekspresije tipične za velikane ruske škole kojoj dijelom pripada (diplomirao je na slavnom moskovskom konzervatoriju Čajkovski). Nezaboravan je bio njegov dirljivi dijalog s klarinetom u pretežno komornom okružju orkestralne pratnje u odjeku violine solo. Sasvim drukčiju je sviračku osobnost solist otkrio u koncertnoj točki večeri, repertoarnom Petom koncertu za violinu i orkestar u A-duru, KV 219 Wolfganga Amadeusa Mozarta.

U prvom je stavku dao maha poletnom zamahu fraze nad orkestralnom čistoćom klasičnih tekstura kojom je maestralno upravljao maestro Dindo. Bermanovo je glazbalo ovdje pokazalo divan zvuk i nosiv ton u pjevnim frazama, pa tako i tehničkim vratolomijama u solističkoj kadenci. Središnji je polagani stavak zasjao svijetlim tonom violine solo čiju je pjevnost u dahu pratio orkestar s kadencom u okvirima klasične jednostavnosti i preglednosti. Bravuroznost Mozarta kao skladatelja došla je do punog izraza u elegantnom rondu za koji su umjetnici osmislili odmjereni umjereni tempo pruživši solističkoj dionici dovoljno prostora za muziciranje teme i epizoda u kojoj je osobito ritmički odjeknula ona „turskog“ prizvuka u stilu Pašine koračnice iz opere Otmica iz Saraja istog autora. Ako je itko od uvodnoga Krežme još ostao pod dojmom Bermanove ruske škole, svaku je sumnju u opterećenost nasljeđem virtuoz odagnao stilom izvedbe odabranog dodatka, Sarabande iz Bachove 2. partite za violinu solo u kojoj je uporabio iznimno lagan, gotovo transparentan ton na violini u vrlo individualiziranu tumačenju dostojnu kreativnog umjetnika novoga doba, što je prepoznala i publika uputivši mu oduševljene ovacije.

Dok se u prvom dijelu programa osjetila snažna sprega između dvaju umjetnika pred orkestrom koji pripadaju istom glazbeničkom profilu kao virtuozni instrumentalisti i spretni dirigenti, u drugom je dijelu junak priče bio sam Enrico Dindo. U zahtjevnoj 9. simfoniji u C-duru Franza Schuberta učinio je da Simfonijski orkestar HRT-a u svim nijansama raskošne partiture zvuči kao vrhunsko izvođačko tijelo, bez i najmanjih nedostataka. S veseljem iščekujemo njegov idući koncert u ovoj sezoni 11. lipnja s praizvedbom novoga koncerta za violončelo i orkestar Frane Paraća uz nastup Monike Leskovar.