Zavodljivost soprana

Prvakinja Riječke opere Kristina Kolar u posljednje se tri godine uvrstila u najuži krug vodećih hrvatskih sopranistica. Od početka profesionalnog djelovanja u riječkom HNK-u, 1996, ostvarila je četrdesetak uloga mezzosopranskog repertoara. Osluškujući unutarnje pjevačko bilo ili zov, tada se okrenula sopranskim ulogama, onima najtežim, reklo bi se – u fahu dramskoga soprana – i vrlo brzo postigla afirmaciju. Već su njezine mezzosopranske uloge u Rijeci, poput Laure u Giocondi, kneginje de Bouillon u Adriani Lecouvreur, Preziosille u Moći sudbine i Santuzze u Cavalleriji rusticani, ukazivale na jaku stranu visokog registra njezina glasa. Počela je s Abigaillom u Nabuccu na gostovanjima u Ljubljani i Freiburgu, pjevala je i Puccinijevu Toscu, a najviše uspjeha donijela joj je Verdijeva Aida. Otpjevala ju je više od dvadeset puta u Zagrebu i Rijeci, na Splitskom ljetu, u Mariboru i na nedavnoj velikoj turneji Mariborske opere u Japanu.

Kristina Kolar i Nikša Bareza / Snimio Davor Šokčević

U prvom dijelu gala koncerta na pozornici HNK-a Ivana pl. Zajca, 31. siječnja, pjevala je ariju O patria mia iz Aide, ariju Casta diva iz Bellinijeve Norme i prizor La Vergine degli Angeli iz Verdijeve Moći sudbine. Kristina Kolar muzikalna je pjevačica, glas joj je snažan, prekrasne boje, visine blistave i lake. Ipak njezin glas nema sposobnost velikoga dinamičkog nijansiranja, suptilnih crescenda i decrescenda pa i diminuenda, s punim intenzitetom tona, osobito u visokom registru i na najvišim tonovima. Kristina Kolar jest omekšala fraze u udarnoj Aidinoj ariji na Nilu, u odnosu na svoje prvo tumačenje te uloge u Zagrebu prije dvije godine. No pravi, također pun, intenzivan i nosiv piano ni pianissimo nije pokazala. Čulo se to već u ariji Norme, koja nije bila baš sretna za početak koncerta, a osobito u Moći sudbine.

Duet Cio Cio San i Pinkertona iz Puccinijeve Madame Butterfly, arija Maddalene iz Giordanova Andrea Cheniera, pa i Ave Maria sedamnaestogodišnjeg Pietra Mascagnija – koju će poslije obraditi kao intermezzo u Cavalleriji rusticani – dakle, pjevačke stranice bez suptilnih dinamičkih zahtjeva, u interakciji s gušćim orkestrom, čija razvedena melodika već sama po sebi sadrži više dinamike, omogućili su Kristini Kolar da se maksimalno raspjeva. Vrhunac njezinih blistavih visina, zavodljivih za publiku, a i za samu pjevačicu, bio je u ariji In questa reggia iz Puccinijeve Turandot.

Riječka opera osigurala je doličan okvir gala koncertu svoje prvakinje. Ravnao je maestro Nikša Bareza. U svim ulomcima gdje je to potrebno sudjelovao je zbor. Nekoliko arija, za predah sopranistici, izveo je pjevački odlično raspoložen bariton Robert Kolar. U ulomku iz Moći sudbine sudjelovao je i bas Siniša Štork u ulozi Gvardijana. U duetu iz Butterfly nastupio je nov slovenski tenor Žiga Kasagić, da bi u drugom dijelu koncerta odustao od arije Cheniera i sudjelovanja u ariji In questa reggia zbog iznenadne indisponiranosti!

Sve u svemu, bio je to koncert kojemu doista odgovara pridjev gala. Kristina Kolar oduševila je riječku publiku srčanim pjevanjem i lakoćom s kojom joj sve polazi od ruke.