Treba osluškivati pjesnike

Kako doznajemo iz riječi urednika, Antuna Marjanovića, Ogranak Matice hrvatske u Daruvaru objelodanio je prvu zbirku pjesama Gorana Gatalice s težnjom da pridonese afirmaciji mladih pjesnika. Goran je rođen 1982. i taj je izdavački pothvat MH „vjetar u leđa“ pjesniku koji znalački komponiranom knjigom uspostavlja dobrodošlu ravnotežu mnogostrukih poetskih slika koje teže autonomnosti. Tako nova stvarnost pjesničkih kontemplacija postaje dio opće ljudske stvarnosti: „Treba stilizirati / kako čast ne bi postala gaženje, / kruto i tvrdo usamljeništvo, / kada poželiš podijeliti s nekim / projekciju zajedništva.“ (Projekcija)

Izd. OMH u Daruvaru, 2014.

Traganje za riječima da bi se osmislio osjećaj bitka i nebitka sublimira pjesnikov senzibilitet, oplemenjuje njegovu samoću da bi istinski djelovao. Jer pjesnikov bitak jest i uspon i silazak do dna riječi koje nisu samo poredak već i složenost osjećaja što vodi do sama kraja pjesničkog iskustva: „Znam da ne postoji / jedinstveni teorem života, / ali grijeh je ne imenovati / postaje vlastitog sebe.“ (Grijeh)

Pjesnik zanemaruje ravnodušnosti prostora i nedovršene, neizgovorene riječi. Njegova je nakana trajnost i ustrajnost bića: „Ne postoji model / za upravljanje životom. /Proživljavam / svaki prijepor s tradicijom. / Imam jedan razlog / više za šutnju. / Moja skromna uloga / je slušati kulturu mišljenja.“ (Skromna uloga)

U najsažetijem smislu (sensu strictissimo) u predgovoru, kojem bolje pristaje riječ sentenca, pjesnik i književni kritičar Zvonimir Mrkonjić oduhovio je smislenost pjesničkoga prvijenca Gorana Gatalice: „Jednom riječju, tražeći svoj izraz i priključak za suvremeno pjesništvo, Gatalica nalazi više no što mu je potrebno“.

Doista: ovo je poezija našega vremena obojena fantastičnim, a u suglasju s prvobitnim vrijednostima. „Bez zasjede i bez osude; / ostali smo povezani / jer je tvoja duša bila mojoj slična.“ (Duši mojoj slična); „Pogledam li realno, / paradoks satova je tek krucijalni test / za koji naša metrika ljubavi / nema dimenzionalnosti“. (Krucijalni test)

U svojem vrsnom Pogovoru koji je znalački obuhvatio i imaginaciju i percepciju pjesnikovu, književnica Božica Brkan naziva ga „pjesnikom fizičarom“. Ovdje je dakako riječ o njegovoj struci i o neprikrivenoj mladenačkoj težnji da se istakne nečim novim, premda je istodobno vrlo privržen nekim ranije poznatim literarnim formama, gotovo strogih geometrijskih oblika, u kojima su se izvrsno „snašle“ njegove pjesme.

U današnjoj globalističkoj euforiji, koja potiče mlade ljude na „pečalbu“ za boljim životom, mladi pjesnik Goran Gatalica ispisao je mudre, nadahnute pjesme bez polemičkih metafora, pjesme stvarateljice vrijednosti kojima bi trebalo težiti (Molitva za život ovaj, Vukovaru, Duhovno vrelo, Mir duše, Neizrecivo, Preko mosta galilejskoga, Tihi krik Vukovara).