Izražajno i dojmljivo

Zbor i Simfonijski orkestar HRT-a ujedinili su snage 12. veljače u još jednom koncertu ciklusa Kanconijer u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na kojem su pod ravnanjem njemačkoga maestra Stephana Tetzlaffa publici predstavili rijetko izvođeno djelo koje govori o vrlo poznatoj, tragičnoj ljubavnoj priči. Dramatska simfonija Romeo i Julija za soliste, dva mješovita zbora i orkestar, op. 17 skladatelja Hectora Berlioza, prvi put je u Hrvatskoj izvedena u cijelosti. Berlioz je djelo skladao 1839, očaran Shakespeareovim stvaralaštvom, ali i glumicom Harriet Smithson, koju je u Parizu gledao u nekoliko izvedbi njegovih djela, a s kojom se naposljetku, nakon godina opčinjenosti njezinim likom, skladatelj i oženio. Dramatska simfonija treće je po redu simfonijsko djelo što ga je skladao, a korištenje glasova, odnosno zbora, odmah jasno ukazuje na povezanost s Beethovenovom 9. simfonijom, iako je Berliozovo djelo zapravo jedinstveno (kao što je slučaj s još nekim skladbama njegova opusa), i nema izravna prethodnika ni nasljednika. Berlioz ne slijedi Shakespeareovo djelo doslovno, i u stihovima što ih je po skladateljevim zamislima priredio Émile Dechamps izbacuje sve detalje koje ne smatra bitnima za priču, a ističe neke, u vlastitoj imaginaciji ključne situacije, koje kod Shakespearea nisu u prvome planu, poput scherza o kraljici Mab. Glasovi kod Berlioza nisu nositelji radnje, glavni događaji i motivi podareni su orkestru, i orkestar je taj koji najsnažnije progovara i izražava dramatsku snagu i potencijal čiste instrumentalne glazbe, koju je Berlioz, u duhu romantičkoga shvaćanja glazbe kao najviše umjetnosti, istaknuo kao manje ograničenu i moćniju od jezika.

Dubravka Šeparović, Stephan Tetzlaff, Mark Milhofer i Simfonijski orkestar HRT-a / Snimio Dinko Bažulić

Maestro Tetzlaff i Simfonijski orkestar HRT-a spremno su preuzeli ulogu koju im je namijenio skladatelj i priredili uvjerljivu izvedbu, punu života i strasti. Vrlo plemenit ton limenih puhača osigurao je dojmljivo otvaranje izvedbe, a orkestar je do sama kraja tkao vrlo fine prizore, vrlo uvjerljivo dočaravajući scene što ih prati Berliozovo djelo. Niz izvrsnih vokalnih solista uključivao je altisticu Dubravku Šeparović Mušović, britanskoga tenora Marka Milhofera te bas-baritona Marka Mimicu, koji u djelu predstavljaju pripovjedače te oca Lorenza.

Izvrsni vokalni solisti, odreda vrlo urednih izvedbi i dojmljivih interpretacija, bili su predvođeni snažnim i uvjerljivim Markom Mimicom, našim mladim pjevačem koji već četvrtu sezonu zaredom djeluje kao solist u Njemačkoj operi u Berlinu, a koji je imao i najopsežniji nastup, predstavljajući oca Lorenza u trećem dijelu Berliozova djela. Zbor HRT-a prezentirao je ponovno svoje najbolje kvalitete, lijepu dikciju, zaokružen ton, kao i uvježbanost dionica i preciznu izvedbu. Ujednačeni potezi i široka paleta orkestralnih boja, kao i dinamična izvedba vokalno-instrumentalnih snaga, s postojanim intenzitetom izražajnosti, kvalitete su koje su osigurale dojmljivu izvedbu Berliozova djela u ciklusu Kanconijer.