Zrelo ostvarenje mladog filmaša

Psihološka egzistencijalna drama Mama, koja je na prošlogodišnjem festivalu u Cannesu s Godardovim filmskim eksperimentom Zbogom jeziku podijelila nagradu žirija, najzrelije je i u cjelini najuspjelije ostvarenje u dosadašnjoj karijeri kanadskoga scenarista i redatelja Xaviera Dolana. Daroviti filmaš koji ima tek 25 godina svoj je prvi film, razumljivo mladenački pretencioznu egzistencijalnu art-dramu Ubio sam majku na Zagrebačkom filmskom festivalu 2009. godine nagrađenu Zlatnim kolicima za najbolji igrani film, režirao kao devetnaestogodišnjak. Uslijedile su znatno zrelije, smirenije i zaokruženije Izmišljene ljubavi, modernistička humorna romantična drama u kojoj je bio razvidan Dolanov izvedbeni i idejni napredak te u kojoj se on predstavio kao vješt tvorac zanimljivih i suptilno iznijansiranih karaktera koji se u vrlo sugestivnoj i atmosferičnoj režiji često oslanja na humor te ludizam i nepredvidljivost, podjednako u postupcima likova kao i u redateljskim i kompozicijskim rješenjima.

Anne Dorval i Antoine-Olivier Pilon

Dalje sazrijevanje nekadašnje kanadske filmske i televizijske dječje zvijezde uslijedilo je u romantičnoj drami U svakom slučaju Laurence, kanskom Queer-palmom i u programu Izvjestan pogled nagradom za naj­bolju glumicu Suzanne Clément 2012. ovjenčanom storijom o piscu i učitelju koji djevojci prizna da se osjeća ženom zarobljenom u muškom tijelu te od nje zatraži potporu u realiziranju promjene spola. Predodžbe o Dolanu kao promišljenu, senzibilnu i queer-tematici intenzivno posvećenu autoru sklonu liričnosti i u određenoj mjeri nenametljivoj meditativnosti, koji sukladno godinama sazrijeva i razvija se sa svakim novim filmom, potvrdile su se u dojmljivoj egzistencijalnoj psihološkoj drami s elementima trilera Tom na farmi, ostvarenju u Veneciji 2013. ovjenčanu nagradom FIPRESCI koje imponira slojevitom, suptilnom i značenjski bogatom pričom o mladiću iz naslova koji nakon smrti svog dečka stiže na farmu njegove obitelji. Tu će Tom upoznati njegovu majku, posesivnu ženu koja ne zna za sinovu seksualnu orijentaciju ili se s njom svjesno odbija suočiti, i starijeg brata, sklona nasilnim ispadima kojima prikriva vlastite seksualne sklonosti od kojih bježi, te zajedno s njima i pokojnikovom navodnom djevojkom Sarom formirati intrigantnim međuodnosima i psihopatologijom obilježen romantično-posesivni četverokut u kojem je ono što vidimo podjednako važno kao i ono što tek naslućujemo u suspregnutim kretnjama, pogledima, položajima tijela, pristajanjima na poniženja ili naizgled neočekivanim odlukama.

U ukratko opisanu Dolanovu autorskom kontekstu Mama je film koji zaokružuje priču o kompleksnom odnosu sina i majke, započetu redateljevim prvijencem Ubio sam majku, a zaključenu djelom kojem bi naslov mogao glasiti Ubio sam sebe. Dok je zategnuta i problematična relacija majke i sina u redateljevu debitantskom djelu bila predočena iz vizure buntovnog i neprilagođenog momka, ovdje je taj momak onaj o kojem detalje doznajemo iz dominantne vizure također brojnim problemima obilježene i ne sasvim zrele, ali ipak dovoljno racionalne te prema sebi i svojoj krnjoj obitelji realne sredovječne majke koju izvrsno tumači Anne Dorval, kao i Suzanne Clément, Dolanova praktički stalna suradnica koja je majku utjelovila i u njegovu prvom filmu. U filmu u kojem se priča odvija u nedalekoj budućnosti, nedugo nakon što je 2015. u Francuskoj usvojen zakon prema kojem roditelji problematičnu djecu dosta lako mogu predati na skrb državnim institucijama, središnja je protagonistica sredovječna Diane Després znakovita nadimka Die. Ona je energična udovica te istodobno i privlačna i donekle gruba i vulgarna žena koja kao da si odbija priznati da je godine stižu, koja se ne odijeva i ne ponaša u skladu s njima, a čak je i vlastitom sinu Steveu spremna slagati o svojoj dobi, iako zna da će je on smjesta uhvatiti u laži. Diane preživljava obavljanjem slabo plaćena posla čistačice i jedva spaja kraj s krajem, i zadnje što joj treba jest da joj na skrb opet bude povjeren petnaestogodišnji Steve, koji je u popravnom domu izazvao požar u kojem je ozbiljno ozlijeđen štićenik.

Steve pati od ADHD-a, poremećaja koncentracije praćena hiperaktivnošću i povremenom agresivnošću, i njegovo je stanje teško držati pod nadzorom, u što će se ubrzo uvjeriti i Diane. No on je i vrlo senzibilan tinejdžer koji ponajviše traži ljubav i prihvaćanje, a koje će osim kod majke – u odnosu prema kojoj su primjetne i jasne naznake incesta – pokušati potražiti i kod susjede Kyle, privlačne žene koja po svemu sudeći krije neku tajnu o kojoj nikad ne doznamo ništa detaljnije, i koja svaku priliku koristi da umjesto sa suprugom i djetetom vrijeme provodi s Diane i Steveom. Kad Kyla počne Steveu držati instrukcije u njegovu domu, on će prema njoj iskazati nezgrapne i neartikulirane seksualne nagone, na što će ona u podudarnosti s naslućivanim tamnim naličjem reagirati neobično agresivno i gotovo ubilački.

Iznimno sugestivna režija, naglašena at­mo­sferičnost s često poetičnim kadrovima i vizurama za koje je zaslužna nenametljivo, ali dojmljivo estetizirana fotografija Andréa Turpina (Naša majka), impresivno postupno i suptilno psihološko profiliranje karakterno složenih i vrlo intrigantnih likova, sjajan rad s glumcima koji daju sve od sebe te inteligentno prepuštanje gledateljima da sami donose zaključke o viđenomu vrline su sjajnoga filma koji zavrjeđuje toplu preporuku.