Sva lica Biskupa

Strossmayerova galerija starih majstora Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti obilježila je 130. godišnjicu osnutka izložbom portreta svog osnivača, donatora i pokrovitelja Josipa Jurja Strossmayera. Borivoj Popovčak potpisuje koncepciju, postav i katalog izložbe u kojem ističe njezino dvostruko značenje: evokacijski karakter postignut prikazima biskupova lika u različitim medijima od slikarstva preko grafike do skulpture i njezino značenje presjeka umjetničkih izričaja i stilskih orijentacija od polovice 19. stoljeća do danas. Josip Juraj Strossmayer jedna je od najvažnijih ličnosti hrvatske povijesti i djelovanjem nas je toliko zadužio da bi možda trebao imati svoj portret u svakoj kulturnoj, obrazovnoj, političkoj i crkvenoj ustanovi da nam služi kao vječna inspiracija, poticaj i uzor pa stoga i ne čudi brojnost njegovih portreta nastalih kako za života tako i nakon smrti. Radovi predstavljeni izložbom dokumentaristički, biografski i interpretativno tretiraju biskupovu fizionomiju te pružaju zanimljiv uvid u njegovu osobnost.

Rudolf Valdec, Josip Juraj Strossmayer,
kraj 19. st. / Moderna galerija
u Zagrebu
Snimio Goran Vranić

Od ranih portreta koji zrače ležernošću mladoga znanstvenika preko nježna lica, zadovoljna osmijeha i smjela pogleda novoimenovanoga biskupa do ozbiljnosti izraza koji odiše karakterom čovjeka punog znanja i iskustva sigurna u svoj naum i ostvarenje svojih ciljeva. Bečki grafičar Josef Kriehuber autor je najranijega Strossmayerova portreta i odlikuje se tipičnim obilježjima neostilova karakterističnim za portretistiku 19. stoljeća, koji su mahom nastajali po uzoru na barokne carske portrete te je uz Mückeove prikaze mladoga biskupa i portret koji se pripisuje talijanskoj radionici Canzio-Darin stilski obol romantičarskog duha. Najzastupljeniji je umjetnik na izložbi Rudolf Valdec sa čak pet različitih skulptura, kojemu je Strosmayer bio duhovni oslonac i inspiracija.

I Vlaho Bukovac bio je jedan od biskupovih miljenika pa je portret koji je slikar izveo 1892. za vrijeme boravka u Đakovu jedan od najvjernijih i najuspjelijih prikaza jer je biskup rado pozirao velikom slikaru, kojega je izrazito cijenio i svesrdno podupirao. Jedna od zanimljivosti koja se nameće promatranjem izložbe jest razmjerno velika zastupljenost slikarica, koje je biskup zadužio i nadahnuo. Slovenska slikarica Ivana Kobilca izradila je 1899. biskupov portret koji je zauzeo reprezentativno mjesto na naslovnici kataloga, a monumentalni rad talijanske slikarice Amalije de Angelis zauzima središnje mjesto u postavu izložbe. Taj portret reprezentativan je jer je u njemu ikonografski sadržano Strossmayerovo kulturno djelovanje u osnivanju Akademije i Sveučilišta te interpretacija jednoga biskupova govora. Katalog navodi i Olgu Jelačić, koja je autorica biskupova portreta koji se nalazi u Galeriji likovnih umjetnosti u Osijeku te Anku Löwenthal Marojčić i njezin portret s početka 20. stoljeća. Unatoč političkom neslaganju, zajedničke prosvjetiteljske ideje združivale su biskupa Strosmayera i Izidora Kršnjavija te i on u svom opusu ima biskupov portret u tehnici bakropisa.

Većina spomenutih portreta nastajala je po već postojećim predlošcima ili fotografijama za biskupova života, no i nakon smrti mnogi su umjetnici interpretirali njegov lik. Ne zaboravljajući Meštrovićev spomenik biskupu kao najmonumentalniji portret koji je posredno dio postava i Bućanovu interpretaciju istog spomenika iz 1986. godine koja krasi plakat u povodu 150. godišnjice Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, spomenimo i Otona Ivekovića, koji je odao počast velikom meceni slikom Josip Juraj Strossmayer na odru 12. 4. 1905.

Orijentirajući se više na spomenuti evokacijski značaj izložbe izrazito je važno spominjati ideje koje je Strossmayer vizionarski, umno i duhovno zastupao. Posveta velikom filozofu, teologu, piscu, političaru, dušobrižniku, dobrotvoru i pokrovitelju simbolično omeđena dvama datumima – obilježavajući 130. godišnjicu osnutka galerije koja nosi njegovo ime i 200. obljetnicu njegova rođenja – svima bi nam trebala biti podsjetnik ili barem kontemplativni trenutak o potencijalu čovjeka koji u danim okolnostima ostvaruje svoje ideje na dobrobit svih.