Šjora Mande obukla je bilu veštu. Bila je srijeda, ili možda utorak, u svakom slučaju jedan običan dan. Izišla je na usku uličicu što je vodila do pjace, još ni podne nije otkucalo. Lupkale su ritmično njezine ljetne postole. Prvi ju je ugledao poštar. Potom mesar. Na kraju prodavač voća. Onda joj je stari ribar nazvao dobar dan. Mogao joj je biti otac. Ali nije. Njezina majka pošla je za drugoga. A ljepotica je bila. Ta njezina majka.

Ona već ne toliko. Ima njezine oči, doduše. I samo to, rekao bi ribar. Dovoljno, mislila je ona. Pošla je niz strmu ulicu prema jedinom marketu u mjestu. S prozora su je mjerkale zajapurene žene – bilo je vrijeme od kužine, a vani vrućina. Prodavačica srećaka i brzopotezne lutrije nagnula se preko pulta, ali nije uspjela dobro vidjeti – jesu li sandale lanjske ili nove? Mande je već ušla u dućan. Mješovita roba, znate već. Zaputila se prema vinima. Jedno je vrijeme gledala etikete, onda cijene. Željela je najbolje. Ali ponuda je bila jadna – što je od ljeta ostalo. A deveti je mjesec već bježao svome kraju.

Uzela je rosé s najviše police. Takvo vino ide uz slatko. Prodavačica je malčice zinula, ali je kasirala bez riječi. Zna ona Mandu, generacija su. Al ko da nisu, dva svijeta. Za Mandu bi možda rekli da je mlađa, ali fućka se njoj. Ona zato ima dicu. I muža pokojnega. Barem ima kome na grob.

Mande je već otišla i skrenula u pekarnicu. Nije kupila kruh, nego tortu. I to ne režanj, ili dva, nego cijelu okruglu čokoladnu tortu, friško zgotovljenu. Još je tražila da se lijepo zapakira.

Na povratku je zastajkivala više nego obično. Pred trafikom, pred Lutrijom, pred svakim prozorom s kojeg je mirisao objed. Ribaru je rekla dobar dan. Zatim voćaru, pa mesaru. I još poštaru. Kao da se bila proljepšala, s roséom i tortom u rukama. Stajala je nasred pjace duže nego što je bilo potrebno i svi su se nečemu nadali. Onda je zamakla u svoju ulicu, a iza nje je otkucalo podne – sparno i čeznutljivo.

I poštar i mesar i piljar, svi bi oni rado krenuli za njom. Ili bilo kamo. Odjednom se činilo da ništa nije na svom mjestu.

Mande je već ušla u kuću. Odložila je tortu i vino na već postavljen stol. Na bijelom stolnjaku gorjela je svijeća.

Odmotala je papir i odrezala komad kolača. Pritom je liznula prst, onako ženski, koketno.

Otvorila je rosé. Pomirisala čep. Natočila u lijepu, znalački odabranu čašu.

Podigla je i nazdravila.