U ovoj noći

U ovoj noći

ponoć sjedi na tvojim bokovima

Dotičem čekanje

grleći našu samoću

U ovoj noći

žeravica ljubavi pleše

i mjesečina je kao pjesma

što se topi u očima

U ovoj noći

pretražuju me stihovi

Čekajući prostirem

bijela obzorja za tebe

leptiru posutom zvijezdama

U ovoj noći

čvornati vulkan krvi

gori i prelijeva se samo

za tebe.

 

 

 

Razgovor sa sobom

Lije večer po bedrima grada

Ulazi kroz moj prozor

Dječak razbaštinjen od svjetlosti

I neki lelek valja se u noći

Dok mjesec kao lupež

šulja se među oblacima

A ja dišem neku pjesmu

O njezinom odlasku

Dječače što si banuo u moju sobu

I praviš buku u mom srcu

Vrati se na žal gdje je ona usnula

I pošalji mi njezin cjelov od morske pjene

I dolina njene pjesme.

Nisu li tvoje oči usnule među zvijezdama

I tvoj lahor titra u tami

Lije večer po bokovima kuća

A dječak je donio samo jeku moga srca,

 

 

***

Nebo te je zvalo golubicom

a more svojom kćeri

nedostaješ zori i proplanku kad kanim svitati.

Preporuka makova

predan tvojoj duši što vazda priča

jednoj od tišina.

 

Umukni vjetre!

i ne broji svoje sate.

(Uvučen u ljubav ponovno se rodih.)

 

 

Itaka

Brodim brodom u Itaku

Zaronjen u kalež varke

Pod teretom rebra, neba

Ovom danu sličnog nema

 

Zamrežen u moru krika

Zavezan u trsku bitka

Na haljini trošna mora

Zavjesa se moja kida.

 

 

Rasporeni kavez snova (stećak)

Pod oklopom neba

rasporen moj je kavez snova

 

I bez ruku ostah

I bez Boga

 

I kamen zavezan

iskidan u priče.

Jesenje popodne

Zarobljen u krajoliku jeseni

sjetih se krvožednog rujanskog sunca

i vatre ljeta

kad odškrinula si ljepotu dana

prepuštajući ih zvijezdama pogleda

s povjetarcem i čuđenjem

i s plesom i oblacima

pjevaš u zdencu duša.

Snatrim zakopčan u mirise i zvukove jeseni

i dan se topi na rukama

i zadihano odlazi u škrinju noći.

Ali ti ćeš

u školjci novog dana

odmorenog od pređe sna

probuditi osmijeh

u vazi mog srca.

 

 

***

Moja cipela više ne poznaje tvoj korak

i slutnju gitare na odmorištu.

Opila se tvoja noć

kliktanjem i stravom makova.

 

 

Fuga tuge

Od sedefa je moja bol;

(Tiho huči svemir daždevnjaka)

Bjelasa se smrtni ples pjesni

i ponoćna je svirka

zelena od paučine povratka.

 

Cvrči rumen na obzorju

Ponosno veliča stidljiv dan

što čeprka i želi ući

u pećinu srca.

 

 

Traženje

Spuštam se u gromače, svuda kamen

Tražim život zemlje, njezine sudbine

Ona ga skriva u svoje dubine

u njoj gori žega, vri sunčev pramen

U žilama mi zabrujaše more

Gledah nade što su mirno plovile

Sjene su tiho masline ovile

Mrko kamenje imalo je bore.

Još uvijek sunce se tali

A zemlja rađa kržljavo bilje

Lome se o hridi vali

Pokoja lađa putuje. Milje.

 

 

Haifa

Zuriš u ogledalo mora

prateći brazdu što je zasjekoše

brodovi koji dolaze i rastaju se s obalom

Mezimice, zakoprenjena snom o dolasku zaručnika

 

 

Mose

Zapisao si krug

što optoči sumnje tvoga naroda

i pismo tvoje osta u pustinjskom pijesku

i pustio si goluba pjesme da zahvali nebu zemlji

i da se usidri u ljudskim srcima