Raskošna ratna drama

Kako je Prvi svjetski rat poslužio kao nadahnuće raznovrsnim umjetnostima, tako i u stripu bilježimo niz odličnih ostvarenja. Dok su književnost, film i likovne umjetnosti neposredno nakon ratnoga sukoba započeli s umjetničkim interpretacijama, zanimljivo je da se u stripu Veliki rat percipira ponajviše s povelikim vremenskim odmakom. Stoga ne čudi da je rat postao velikom temom devete umjetnosti 1970-ih, a od 1990-ih nastalo je više desetaka naslova koji ga iščitavaju s raznih stanovišta. No, kako većina tih ostvarenja nije dostupna i na domaćem tržištu, dragocjen je podatak da se čak nekoliko zagrebačkih nakladnika odvažilo objelodaniti strip-uratke s temom Prvoga svjetskoga rata, a svakako prednjači Fibra, u čijem katalogu bilježimo i izvanredan album Naša majka rat, objavljen nedavno. Potpisnici su toga francuskoga stripa Kris i Maël, a iza njihovih pseudonima nalaze se scenarist Christophe Goret te crtač i kolorist Martin Leclerc. Obojica su se na strip-sceni našla u prvoj polovici prošloga desetljeća, a njihova je suradnja urodila upravo ovim ostvarenjem započetim 2009. godine i dovršenim četvrtim nastavkom 2012. godine.  Te su epizode okupljene u integralnom izdanju, svjedoče o raskoši pristupa temi i vrhunska su interpretacija nesmiljenoga žrvnja Prvoga svjetskog rata. Pritom je ugođaj stripa naznačen već i naslovima pojedinih nastavaka, pa su prve tri označene Tužaljkama, a završna Rekvijemom.

Izd. Fibra, Zagreb, 2014.

U razmatranju žanrovskih postulata Naše majke rata izniman je stvaralački postupak prožimanja ratnoga žanrovskoga predznaka i kriminalističkoga trilera. Jer na prostorima francuske bojišnice žandar Vialatte je početkom 1915. zadužen otkriti tko je ubojica triju žena. No za otkrivanje počinitelja valjalo je dočekati svršetak rata, a čitava je pripovijest zapravo retrospektivna, odnosno posrijedi je ispovijed središnjega lika na bolesničkoj postelji puna dva desetljeća nakon ratnih zbivanja. Jasna je dakle Vialatteova fokalizacija, pa on u čitateljevoj percepciji postaje katalizatorom odnosa prema povijesnom kao i prema fikcijskom tumačenju predteksta. Iskaz u prvome licu čest je obrazac u strip-ostvarenjima o Prvome svjetskom ratu, pa tako i u Naša majka rat. Istodobno, percepcija je to zamalo obična čovjeka koji se nalazi u samoj srži ratnoga kaosa te je jasan antiratni predznak ostvarenja. Protagonistova početna težnja da postane sudionik rata vrlo je brzo zamijenjena pokazateljem da se rat uvukao u većinu pora njegove egzistencije i da usprkos povijesnome svršetku zapravo ne može prestati sve do kraja života. Slika rata u stripu naturalistična je i sigurno je da ne odražava ni natruhe glorifikacije. Junaštvo je zamijenjeno egzistencijalnom borbom za život, pobjednici i pobijeđeni podjednako su žrtve rata, a njegov svršetak ne donosi i potpuno olakšanje.

Tužaljke u paklu rovova

Tužaljka prva i Tužaljka druga restrukturiraju temeljni obrazac ratnoga žanra, pa se protagonist u svome djelovanju nalazi na rovovskoj bojišnici okružen manjom vojnom postrojbom predvođenom časnikom Peyracom. No na svršetku Tužaljke prve svjedočimo da je ta postrojba sastavljena od maloljetnih delikvenata koji su se prijavili u vojsku da bi bili amnestirani, a na svršetku Tužaljke druge i njihovu stradanju jer su „umrli za Francusku“. Tužaljka treća protagonista zatječe kao vojnika na bojišnici 1917. Rovovski je rat još strašniji zbog udjela tenkovskih postrojbi, zrakoplova i bojnih otrova, no Vialatte nakon ranjavanja iznova započinje istragu, odlazi i u zaleđe te svjedoči da je početni ratni entuzijazam zamijenjen težnjom vojnika da rat završi i percepcija neprijatelja se mijenja upravo zbog činjenice ratne žrtve optužuju vojnu hijerarhiju i visoke društvene strukture. Rekvijem obilježava između ostalih i završnu ratnu godinu i razrješava počinjena umorstva. Gorak okus što ostaje na svršetku svjedočanstvo je osmišljenoga komentara ratnih zbivanja interpretiranih u obliku stripa.

Rovovi i tenkovi u Prvom svjetskom  ratu

Raskošna dramaturgija obuhvaća više narativnih odvojaka koji se skladno usuglašavaju u okviru cjeline. Pritom čitatelj s lakoćom prelazi naznačene kronološke segmente, jasno se uvlači u građu stripa i postaje nenametljivim svjedokom tegobnih zbivanja te čita, percipira i misli ne samo zbivanja nego i sudbine precizno okarakteriziranih središnjih likova. Policajac Roland Vialatte, koji postaje vojnikom, uvjetovan je i vjerskim predznakom katoličanstva, dok je niži časnik Gaston Peyrac socijalist. Upravo u rasponu tih dvaju likova, koji se poznaju i prije Velikoga rata, zrcale se i ostali važniji likovi poput protagonistove emotivne partnerice Austrijanke Eve, Peyracove koketne žene Colette, zapovjednika Maxa Janviera, časnika Fernanda Desclochesa, maloljetnih delikvenata ili pak njihovih roditelja. Scenarij precizira karaktere, oblikujući ih potpuno vjerodostojnima i životnima, dok crtež i boja istodobno odražavaju njihovu vanjštinu i psihološki profil. U stripu Naša majka rat vrlo rijetko uočavamo likove ugodne vanjštine. Lica i tijela središnjih likova nesavršena su i obilježena ratom, bilo da je riječ o izvanjskim ili unutarnjim ožiljcima. Kris i Maël izrazito uspješno dosežu svaku emociju likova, stav i pokušaje opstojnosti. Užasi se rata odražavaju na licima vojnika u rovovima i njihovim zgrčenim tijelima, dok svjedočimo licemjerju i bešćutnosti visokih časnika. U razvedenoj strukturi scenarija, Kris se pokazao izrazito uspješnim, upravo zbog činjenice da bez poteškoća koordinira mikrostrukturu svake od zasebnih epizoda do makrostukture cjeline. Slikovnoj nadgradnji stripa pomogao i vrhunski udjela Maëla. Struktura je tabloa, izbor planova i njihova montaža uvjetovana zahtjevima naracije, a autorski nenametljivo vodi se i čitateljeva percepcija. Odnos crteža i boje je izvanredan. Krhkost crteža, njegova drhtavost upotpunjena je akvarelima koji dosežu punu evokativnost, ugođaj i raspoloženje. Tako u ovome stripu percipiramo širok raspon raskošno oslikanih tabloa, od kojih svaki prizor postaje svrhovitim u sukusu cjeline i, koliko god se to pretjeranim može učiniti, nema pogrešnoga odabira kadrova ni neučinkovito iscrtanih kompozicija.

Autentičan stripovski jezik

Ako se prisjetimo stalnih poveznica stripa i filma koje sežu još od zamalo istodobnoga nastanka dvaju umjetničkih oblika, a pogotovu su naglašene u posljednjih nekoliko desetljeća i na razini adaptacija, kao i na razini obostranih preuzimanja sastavnica filmskoga i strip-jezika, zanimljivim se može učiniti da se Naša majka rat u stripovskom kazivanju i ne oslanja o film kao moguću blisku umjetnost već prije svega na književnost i slikarstvo. Poveznice su pritom dvojake. Scenarist Kris oblikuje narativnu strukturu nalik romanesknoj, dok su Maëlovi crtež i boja pod snažnim utjecajem slikarskoga naslijeđa. Referencije na književnost i slikarstvo su također izravne. Primjerice, osvrt prema stvaralaštvu Victora Hugoa, pogotovu glasovitome romanu Jadnici (1862) izravan je i dijaloškim navodima, dok su naslovne stranice pojedinih epizoda posve razvidna rekonstrukcija glasovite slike Sloboda vodi narod (1830) Eugena Delacroixa. Prisjetimo li se da je središnji lik Jadnika bivši kažnjenik, dok roman odražava širok društveni i kulturni kontekst, a Sloboda vodi narod spaja postulate romantizma i ideale Srpanjske revolucije 1830, uočljivo je da autori referirajući spram ostvarenja 19. stoljeća komentiraju i društveni razvoj te slom ideala uvjetovan pogubnim ratnim žrvnjem. 

Kako je francuska historiografija u tumačenju Prvoga svjetskoga rata pozornost posvetila i stripu, ne začuđuje da je predgovor izdanja napisao povjesničar Nicolas Offenstadt, izvanredni profesor na sveučilištu Paris i Panthéon-Sorbonne te autor raznih povijesnih djela. Naglašavajući odnos povijesnoga i umjetničkoga Offenstadt navodi: „Naša majka rat, premda fiktivna priča, vodi konstantan i dubok dijalog s povijesti... smatram da povjesničari ne bi trebali kod stvaralaca bilo koje vrste, očekivati da nađu tek umjetničku reprodukciju ili narativ povijesnih događaja koji su predmet njihove struke. Neka se nadaju da će umjetnici, pisci, posvetiti pozornost specifičnostima odabranoga povijesnoga razdoblja, da će pokušati, svaki u svoj maniri, predočiti slojevitost vremena, udaljenosti između epoha.“ I ne samo zbog upravo navedenoga, Naša majka rat Krisa i Maëla izvanredno je svjedočanstvo Velikoga rata i ožiljaka koji ostaju i nakon punoga stoljeća. Jer prema navodu središnjega lika s posljednjega tabloa: „Za one koje jednom dotakne, rat ne prestaje.“ Naposljetku se možemo upitati: je li Naša majka rat remek- djelo stripa pa tako i suvremene umjetnosti? Jest.