Kazališni globus

Potplaćeni engleski redatelji

London – Novo je istraživanje pokazalo neobične rezultate o plaćama kazališnih redatelja u Velikoj Britaniji. U zemlji na koju se često pozivamo kad je riječ o kvaliteti produkcije i organizaciji kazališnoga života profesionalni redatelji zarađuju prosječno 100.000 kuna godišnje, otprilike trećinu prosječne plaće u Velikoj Britaniji. U zemlji u kojoj je minimalna satnica 64 kune velika većina redatelja koji su režirali u velikim kazalištima nije dosegnula taj iznos po satu! Trećina redatelja u javnim kazalištima zarađivala je manje od 20.000 kuna po režiji, a jedini koji honorarima mogu biti zadovoljni oni su koji režiju dobiju u nacionalnim kućama, Nationalu, Royal Shakespeare Company i Kraljevskoj operi, gdje se prosječni honorari za režiju kreću oko 200.000 kuna. Najdramatičnija je situacija s onima koji režiraju u manjim teatrima koji slabije stoje s napajanjem s javne sise. Ti su profesionalni redatelji najčešće plaćeni manje od 1000 kuna po produkciji! Najveći honorari u javnim kazalištima isplaćuju se u Almeidi, Donmaru i Royal Courtu, gdje iznose od 50 do 65 tisuća kuna. Nije situacija takva samo s redateljima, polovica profesionalnih glumaca koji rade po projektima u Velikoj Britaniji zaradila je u 2013. manje od 50.000 kuna godišnje, pa se udruge spremaju krenuti u rat za svoja umjetnička prava i mogućnost da se od umjetnosti živi.

Brando, hiperinovativnost i socijalni nemiri

Barcelona – Agrupacion Senor Serrano „heterogena je grupa posvećena scenskim umjetnostima koja spaja hiperinovativnu tehnologiju i modernu dramaturgiju“. Inovativnost i multidisciplinarnost dokazali su i na Bijenalu u Veneciji 2011, a sad američkom turnejom potvrđuju i da su uspješan kulturni katalonski izvozni produkt. Produkcija Brickman Brando Bubble Boom, kojom se u La Mami upravo predstavljaju njujorškoj kazališnoj sceni na tipično njihov način spaja isječke iz filmova u kojima je glumio Marlon Brando i priču o uspješnom poslovnom čovjeku. No ta produkcija nije samo artistički koncept, ona ima snažnu socijalnu i kritičku notu jer u konačnici govori o veikoj financijskoj krizi 2008. i posljedicama na male ljude koji su izgubili svoje kuće i ušteđevine. Ta je kriza u Španjolskoj izazvala i velike prosvjede pa i oni imaju važno mjesto u ovoj neobičnoj, ali vrlo dobro ocijenjenoj produkciji kazališta sklona umjetničkom eksperimentu.

Komičarka u Čehovu

Pariz – Platonov Antona Pavloviča Čehova prva je poznata drama velikoga ruskog dramatičara, ali i ona najkasnije otkrivena u arhivima. Francuska produkcija u pariškom Théâtre de La Colline u režiji Rodolpha Dane i kolektiva prošla je dobro kod publike, a najviše komplimenata dobila je Emmanuelle Devos u ulozi Ane Petrovne. Zanimljivo da je Emmanuele Devos inače dobro poznata kao karakterna komičarka, a tim se talentom uvelike koristila i u ovoj produkciji. Platonov je izazvao mnogo smijeha, ali na kraju se sav taj smijeh pretvorio u suze, kažu mediji.

Trauma obiteljskog okupljanja

New York – Čini se da dobar dio uspjeha kod publike dramski tekst Kate Benson, naslovljen Prekrasan dan na obalama Najvećeg od Velikih jezera duguje traumatiziranosti Amerikanaca tradicionalnom obiteljskom večerom za Dan zahvalnosti. Veliko obiteljsko okupljanje često završi obiteljskim svađama, raspravama i ponavljanjima istih prigovora i optužbi, a Kate Benson odlučila je od svega napraviti komediju. Nakon ove mračne farse s nadrealističkim elementima u kojoj obiteljska večera dobiva sasvim neočekivan tok i postaje svojevrsno sportsko natjecanje svi sukobi i nesporazumi koje smo preživjeli na sličnim okupljanjima vlastite obitelji, djeluju kao kamilica, kažu kritičari. U bogatoj knjižnici američkih obiteljskih drama ova nova u režiji Lee Sunday Evans i koprodukciji skupine New Georges i kazališta Ženski projekt sasvim je atipična i zauzima posebno mjesto.