Virtuozni bolero

Posljednji dani u godini vrijeme su za rekapitulaciju, darivanja i nagrađivanja onih koji su se talentima i umijećima najviše istaknuli: sve to tradicionalno u glazbenom životu naše metropole donosi Dan Dvorane. Od 29. prosinca 1973, kada je prvi put otvorila vrata publici, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog svake godine na taj dan ostvaruje posebne programe nastojeći u jednoj večeri predstaviti presjek sadržaja koje inače ugošćuje, ujedno zadovoljiti što različitije ukuse i privući što više publike. Program je to koji Dvorana priređuje u vlastitoj organizaciji prema zamisli njezina trećeg ravnatelja od osnutka, a to je nakon Ive Vuljevića i Lovre Lisičića gorljiv promotor klasike (poglavito opere) u našem društvu Dražen Siriščević. No ideje kao da su usahnule pred sve jačim pritiscima financijske i moralne krize na domaćoj i globalnoj sceni te se ovogodišnji Dan dvorane programski gotovo nije razlikovao od koncertnih večeri ciklusa Lisinski subotom, koje nam i dalje atraktivnim rasporedima ispunjavaju cijelu sezonu. Jedina je razlika što na ovaj 41. rođendan Dvorane nije bilo razgovora s umjetnicima nakon koncerta. S ovoga je Dana dvorane izostala višestrukost ponude za razne ukuse i naraštaje od unuka do djedova i baka: nije bilo ni mađioničarskih trikova, ni trbušnih plesačica, ni diskokluba, a ni premijerne projekcije nekog atraktivnog filma u ponoćnom terminu.

Sara Domjanić, Marin Maras, Petrit Çeku i Tena Lucero

Nakon središnjega koncerta u 19.30 publiku je u foajeu dvorane zabavljala grupa Ixes, dok je prvi dio koncertnoga trolista bio tradicionalni poslijepodnevni koncert dobitnika nagrade za najboljega mladog umjetnika godine Ivo Vuljević, koje pod imenom prvog ravnatelja dvorane Lisinski dodjeljuje i priprema Hrvatska glazbena mladež. Proteklih se godina komisija nagrade koja bira najbolje u protekloj godini ne može odlučiti između više dobitnika, tako da je postala praksa da nagrađuje barem dvoje umjetnika. Ovaj je put izbor pao na udaraljkašicu Kaju Farszky i violinista Marca Grazianija, koji zasigurno svaki za sebe kao vrijedni i nadareni glazbenici svakako zaslužuju nagrade i priznanja struke, što su i dokazali na recitalu održanu u 18 sati u Maloj dvorani Lisinski. No da se jednome dodijelila nagrada jedne godine, a drugome druge, dobili bi više na promociji svojega imena i rada.

Dan dvorane ove je godine bio u znaku Bolera prema glavnom koncertu, koji je sasvim napunio Veliku dvoranu Lisinski (uz dodavanje stolaca u prolazu između partera i tribina zahvaljujući kojima je gledalište moglo primiti i do 2000 posjetitelja). Popularne skladbe španjolskih majstora zaokružile su Španjolsku noć u Lisinskom, kako je koncert najavljen na plakatima i programskim letcima. Uz Simfonijski orkestar HRT-a pod vodstvom najzaposlenijega hrvatskog dirigenta na inozemnoj glazbenoj sceni Ivana Repušića (koji je i prošle godine istim orkestrom dirigirao tim ansamblom na Danu dvorane uz nastup Ive Pogorelića), u raznim su djelima španjolskih i francuskih skladatelja nastupili ugledni domaći i svjetski solisti. Posebna gošća večeri bila je nekadašnja meksička flamenco-plesačica Tena Lucero, koja je razvila nevjerojatnu vještinu virtuoznoga sviranja na kastanjetama, tradicijskom glazbalu španjolskog folklora. Kao solistica u stavcima iz zarzuela Amadea Vivesa i Jerónima Giméneza, ali i u obradama uvertire iz Bizetove opere Carmen ili Španjolskom plesu iz De Falline opere Kratki život, otkrila je iznimnu muzikalnost i profinjenost udaraljkaških treperenja. U Sarasateovim bravuroznim hitovima za violinu izmjenjivalo se ili pak zajednički nastupilo dvoje mladih hrvatskih virtuoza, Marin Maras i prošlogodišnja pobjednica hrvatskog natjecanja za eurovizijskog predstavnika mladih klasičara Sara Domjanić rodom iz Lichtensteina, što je bio njezin prvi nastup u Lisinskom. Dok je Marin oduševio zrelim toplim violinskim tonom i emotivnom frazom u Andaluzijskoj romansi, op. 22, br. 3, Sara je zabljesnula virtuoznošću sviračke tehnike i svježinom interpretacije u poznatoj Carmen fantaziji.

Njihovi su se različiti tonski karakteri skladno isprepleli u Navarri za dvije violine i orkestar, op. 33. Poslastica večeri bio je Concierto de Aranjuez Joaquína Rodriga u novom viđenju gitarista Petrita Çekua, čiji je nosivi zvuk klasične gitare na trenutke podsjećao na flautu i violončelo te kreativno oblikovao poznate teme. Orkestar je plijenio uvježbanom zajedničkom svirkom u opuštenom blagdanskom ozračju i iskazao najbolje kvalitete pod znalačkim vodstvom maestra Repušića, što je osobito došlo do izražaja u djelima francuskih autora na španjolske motive: uvodnoj orkestralnoj rapsodiji Espaňa Emmanuela Chabriera i planetarno popularnu te iznimno zahtjevnu Boleru Mauricea Ravela. Oduševljenju publike nije bilo kraja te je dugotrajni pljesak s ovacijama bio nagrađen dvama dodacima: u Cachucha Galopu Johanna Straussa ml. još jednom je na scenu stupila nezaboravna Tena Lucero, dok su u obradi pjesme Granada meksičkoga skladatelja Augustína Lare uz orkestar vodeću temu između sebe podijelili violinisti i gitarist: Sara Domjanić, Marin Maras i Petrit Çeku. Iako večer nije potrajala do ranih jutarnjih sati, središnji je koncert ovogodišnjega Dana dvorane među najboljim događajima po kojima ćemo pamtiti minulu 2014. godinu.