U Senju je djelovala tiskara u posljednjem desetljeću 15. stoljeća i prvom desetljeću šesnaestoga (1494–1508), u kojoj je glagoljskim slovima tiskano sedam knjiga, koliko se danas zna. Utemeljili su je domaći duhovni intelektualci s namjerom da popove glagoljaše opskrbe knjigama nužnima za obavljanje bogoslužja i pouku puka. Za bogoslužne potrebe priredili su i tiskali Misal (1494) i spis Ars bene moriendi s malim obrednikom, za koji se ne zna kad je tiskan, jer u očuvanim dvama primjercima nema početnoga ni završnoga teksta (kolofona). Brevijar su 1493. dali tiskati u Veneciji. Za potrebe pouke izabrali su i na hrvatski preveli te tiskali priručnike, nabožna poučna i književna djela, koja su tada bila vrlo popularna na katoličkom europskom Zapadu. Spovid općena (1496) prijevod je popularnoga priručnika Confessionale generale Michela Carcana, znamenitoga franjevačkog propovjednika u 15. stoljeću. Nije poznato je li nakon 1496. do 1507. tiskana još koja knjiga. Tada je (1507) iz tiska izašao Naručnik plebanušev, prijevod iznimno popularnoga priručnika Manipulus curatorum Guida de monte Rocherii, koji su smatrali predtridentskim katekizmom. Tri su knjige tiskane 1508. i sve tri su prevedene s talijanskih predložaka: Transit svetoga Jerolima (5. svibnja), najveće djelo o sv. Jeronimu u hrvatskoj književnosti, Mirakuli blažene Deve Marije (15. lipnja), najopsežnija zbirka Marijinih čudesa u hrvatskoj književnosti, Korizmenjak (17. listopada), korizmene propovijedi franjevca konventualca Roberta Caracciola, prožete poslovicama i rječitim primjerima (egzemplima), umetnutim pričama do kojih se u ono doba držalo.

O tiskari nisu poznati arhivski ni drugi materijalni podaci. Ipak, iz njezina su djelovanja poznate temeljne činjenice zahvaljujući ponajprije opširnim kolofonima na kraju knjigâ, u kojima je naveden naslov knjige, Senj kao mjesto tiskanja, datum izlaska (dan, mjesec, godina), spomenuta su imena nekih prevodilaca i suradnika. Da je suradnika bilo više nego što se u kolofonima spominju i da je među njima bilo magistara i doktora, zabilježeno je u Naručniku plebanuševu kad se kaže da je knjigu prevelo više redovnika „i zaistinu nikih meštar i dokturov kih imena ne izriču se za ukloniti se tašće slave“. U nekim je kolofonima zabilježeno da je tiskara bila smještena u kući Silvestra Bedričića, arhiđakona i vikara senjske crkve. Iz činjenice da se suradnici spominju kao kanonici, vikari, arhiđakoni i đakoni dade se zaključiti da je tiskara bila ustanova Senjske biskupije. Štoviše da je bila „kao neka akademija“, jer su se u njoj planirali predlošci, prevodili i priređivali za tisak. Kao prevodioci spominju se Jakov Blažiolović, Pero Jakovčić i Silvestar Bedričić. Oni svoj jezik nazivaju hrvatskim, a za sebe kažu da su Hrvati: „protomačen z latinskoga jazika na hrvacki… nam ne zamirite zač smo rodom Hrvate“ (iz kolofona Korizmenjaka). Prevodili su korektno (na čakavštinu). Zato su senjska glagoljska izdanja ušla u vrela Akademijina povijesnoga Rječnika hrvatskoga ili srpskoga jezika. Grafički inventar tiskare kreirao je Blaž Baromić, darovit pisar i tiskar. Dio inventara čine znakovi za polovice slova, koji su omogućili gotovo neograničenu otvorenost kombinacijama slovnih grupa, što je ocijenjeno „jedinstvenom pojavom u tiskarstvu inkunabula u Europi“ i kao „naš originalan doprinos općoj povijesti tipografije“ (Frane Paro). Nije poznato kolika je bila naklada pojedinih knjiga, ali je poznato da su očuvani vrlo rijetki, pa i jedinstveni originalni primjerci.

***

Pregled senjskih izdanja

1494.    Misal

1496.    Spovid općena

1507.    Naručnik plebanušev

1508.    Transit svetoga Jerolima

1508.    Mirakuli blažene Deve Marije

1508.    Korizmenjak

      ?    
Meštrija dobra umrtija s malim obrednikom

***

Jedinstven je primjerak očuvan od Spovidi općene; dva su nepotpuna primjerka Meštrije dobra umrtija s malim obrednikom (nemaju početka ni svršetka, pa ni datuma izlaska); tri su primjerka Misala  (jedan gotovo potpun). Knjige tiskane 1507. i 1508. očuvane su u više primjeraka. Najviše ih posjeduje Knjižnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu: dva primjerka Naručnika plebanuševa (jedan potpun) od ukupno sedam primjeraka; četiri primjerka Transita sv. Jerolima od ukupno deset; tri nepotpuna primjerka Mirakula blažene Deve Marije od ukupno pet primjeraka; 4 primjerka Korizmenjaka (jedan potpun) od ukupno deset primjeraka. Bilo je nekoliko pokušaja da se ponovno objavi u latinici Transit sv. Jerolima s obrazloženjem da bi to „bilo od koristi krštjeniku, jer opisuje život sv. Jeronima, a još koristnija književniku neka on iz nje nauči kako se piše, a i poviest knjige naše ne smie neznati kako se onoga vremena med Hrvati pisalo“ (iz pisma Frana Kurelca biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, 1853).

Dirljiva legenda o sv. Jeronimu i lavu, ispripovijedana u Transitu sv. Jerolima, nadahnula je književnika Ivana Bakmaza da napiše lutkarsku igru Jeronim i lav. Prema legendi sveti je Jeronim lavu izvadio trn iz šape, a lav mu je zauzvrat postao prijatelj. Slikarica Vjera Reiser oslikala je u obliku mapicâ molitvu Očenaš iz senjskoga Misala i Spovid općenu.

IZ SENJSKE TISKARE

Transit svetoga Jerolima, 1508. (kolofon)

Svršene biše knjige sije ke se zovu Transit. svetoga Jerolima v Senji v hiži počtovanoga gospodina Silvestra Bedričića arhižakna senjskoga, komponjene i korežene Urbanom i Tomasom kanonicih crikve senjske. štampane po meštru Grguru Senjaninu Miseca maja na 5. dan V letih Gospodnjih 1508.

Korizmenjak, 1508. (kolofon)

Ove knjige ke se zovu fra Rubert. biše štampane po narajeniju Počtovanoga gospodina. gospodina Silvestra Bedričića arhižakna crikve senjske. I te knjige biše komponjene i korežene dominom Urbanom i Tomasom Katridarićem kanonicih rečne crikve senjske. Štampane po meštru Grguru Senjaninu. I bi
štampa svršena  v hiži rečenoga gospodina Silvestra. Miseca oktubra dan 17. V letih Spasitelja našega *1508.

Mirakuli blažene Deve Marije, 1508.

Svršene biše knjige sije ke se zovu Mirakuli blažene Deve Marije v hiži počtovanoga gospodina Silvestra Bedričića arhižakna senjskoga komponjene i korežene Urbanom i Tomasom kanonicih crikve senjske. Štampane po meštru Grguru Senjaninu. Miseca ijuna na dan 15. V letih Gospodnjih 1508.

Misal, 1494. (kolofon)

1494 Miseca avgusta dan 7.  ovi misali biše početi i svršeni v Senji. Kraljujući tada svitlomu kralju ugrskomu Ladislavu. I sideći tada na prestolje apustolskom svetomu otcu Aleksandru papi Šestomu. A biše štampani s dopušćenjem i volju gospodina biskupa. od domona (!) Blaža Baromića i domina Salvestra Bedričića. i žakna Gašpara Turčića. Bog nas spasi amen.

Spovid općena, 1496. (kolofon)

Ja pop Blaž Baromov sin z Vrbnika štampah ovu Spovid. a stumači ju s knjig latinskih počtovani gospodin Jakov Blažiolović na let Gospodnjih 1496. aprila 25. dan.

Naručnik plebanušev, 1507. (3. stranica)

V ime svetoga i nerazlučenoga Trojstva Oca i Sina i Duha sveta. svrši se tabla ovih knjig ke su djački Manipulus kuratorum a hrvacski Naručnik plebanušev ali popov ki imaju pomnju ot duš učinjenja od meštra po imeni Gvidona od gore ka se zove Rekorija.

Meštrija dobra umrtija, ?

zvrhu vsega jest od potribe da ova prvo ner smrt ga najdet da naučit Ta od meštrije dobra umrtija budite zadovoljna  Amen / Svršene knjige na slavu i čast vsemogućega Gospodina Boga i njega slavne matere Deve Marije i vsih božjih svetihkih oficij jest sada ki nam budite na pomoć  Amen

Naručnik plebanušev, 1507. (kolofon)

Ove knjige ke se zovu Naručnik plebanušev biše štampane v Senji po narejenju počtovanoga gospodina Silvestra Bedričića arhižakna i vikara senjskoga. na tolik trud od mnogo redovnikov prošen i po mnogo gospode potaknenju. doprotumačene po veće našega jazika rediovnikih i zaistinu nikih meštar i dokturov kih imena ne izriču se za ukloniti se tašće slave. ke knjige biše komponjene i korežene po domini Urbani z Otočca i po Tomasu djakonu kanonicih crikve senjske I bi štampa svršena po meštru Grguru Senjaninu ki navlašć na to delo pride iz Benetak. I svršene biše v hiži rečenoga gospodina arhižakna. Miseca avgusta na dan 20 tr 7. V letih Spasitelja našego 1507