Kazališni globus

Kako utješiti depresivnu majku

London – Tradicionalno kraj godine donosi ankete o najboljim kazališnim predstavama. Zanimljivost je da se četvoro anketiranih kritičara u engleskom Guardianu gotovo ni u čemu nije složilo oko deset „naj“ kazališnih produkcija u protekloj godini, zajedno su odabrali čak 38 različitih produkcija kao najbolje. Samo se dvije prošlogodišnje britanske predstave spominju na dvije liste, što vjerojatno svjedoči o visokoj produkcijskoj kvaliteti kazališta na Otoku. Jedine su dvije produkcije koje su ušle na dvije liste Svaka briljantna stvar (Every Brilliant Thing), Summerhall @ Roundabout kazališta iz Edinburgha i Vještice iz Salema (The Crucible) Arthura Millera u produkciji West Yorkshire Playhouse iz Leedsa. Činjenica da ni jedna od tih predstava nije iz kazališnog središta, Londona, vjerojatno više svjedoči o „političkoj korektnosti“ kritičara nego o slabosti londonskih produkcija. Svaka briljantna stvar, koja je na jednoj listi prva, a na drugoj odmah do najbolje, po ovoj anketi djeluje kao najbolja britanska produkcija u prošloj godini. Paradoksalno, riječ je o – monodrami. Tekst Duncana Macmillana u kojoj narator (Jonny Donahue) pokušava potištenoj majci koja je pokušala samoubojstvo objasniti zašto treba živjeti nazvan je najsmješnijom dramom o depresiji i očigledno je zadivio i publiku i kritiku.

Autistični detektiv – najbolji

New York – Upravo dok najbolja britanska predstava Every Brilliant Thing gostuje na njujorškoj pozornici, i američki su (njujorški!) kritičari odabrali svoje favorite. Kao i u slučaju engleskih kolega i ovdje su dvojica najpoznatijih kritičara našli samo jednu predstavu u prošloj godini oko koje su se složili. Riječ je o uvozu s londonske pozornice, Neobičnom događaju s psom u noći, adaptaciji romana Marka Haddona u režiji Marianne Elliot, koji govori o autističnom adolescentu koji se igra detektiva istražujući slučaj ubijenoga susjedina psa. Što se drugih obilježja godine tiče, vodećim se kritičarima nije svidjelo manijakalno dovođenje filmskih zvijezda na brodvejske pozornice, ali jesu brojne manje produkcije s off-Broadwaya i, posebno, odlični glumci u svim generacijama, koji očigledno nose američki kazališni život.

Kazalište bez kuće otvara scenu beskućnicima

Moskva – Ruski kritičari ne zbrajaju novac i uspjehe, kazalište je u ruskoj prijestolnici još angažirana umjetnička djelatnost, koja najčešće polemizira s društvom i politikom. Prošlu je godinu obilježila odluka gradskih vlasti da otkaže najam prostora Teatru.doc, jednoj od politički najangažiranijih moskovskih scena, koja nije štedjela nikoga. Najam je istekao posljednjih dana prošle godine, a novoga prostora još nema, na neki čudan način, u posljednji čas netko otkaže dvoranu koja je mogla Teatru.doc biti novi dom. No iako nemaju svoj prostor, ovi se kazalištarci ne predaju i ne odustaju, spremaju u ovoj godini čak dvanaest premijera, kao podsjećanje na svojih dvanaest godina. Dok ne nađu sebi novi prostor, udomljavat će ih, kao i proteklih nekoliko mjeseci, brojne kulturne institucije. Među najavljenim je premijernim produkcijama koje će i dalje polemično progovarati o suvremenoj Rusiji i Platonova Gozba, u kojoj će igrati – moskovski beskućnici.

Kad su prijatelji odsutni

Sydney – Na najdaljem kontinentu kazališni život u usporedbi s onim u Americi i Europi i nije osobito bogat pa umjesto biranja najboljih produkcija u 2014. s tih strana stiže vijest o kvalitetnoj premijeri. Ensemble Theatre, jedno od najpoznatijih australskih kazališta, godinu je zaključilo premijerom Ayckbournova klasika, gorkom komedijom Odsutni prijatelji. U režiji Marka Kilmurryja drama smještena u sumorno predgrađe engleskoga grada bez duha ostala je u miljeu sedamdesetih, kad je i napisana. Nekoliko bračnih parova okupljenih u kući prijatelja čija se zaručnica utopila sudjeluju u priči o licemjerju, a cijela se situacija pretvara u pravu tempiranu bombu pa je produkcija naišla na odobravanje.