Život u jednom kadru

Sedmi međunarodni festival filmova snimljenih u jednom kadru publici sklonoj svježim, inovativnim te formom ograničenih, ali izvedbom ambicioznih ostvarenja najčešće naglašenog art-predznaka, ponudio je niz zanimljivih, vrlo uspjelih i kakvoćom uravnoteženih djela. I u ovom izdanju bijenalnog festivala tako je nastavljena politika u skladu s kojom je pored strogo formom izvedbe u jednom kadru određenih filmova u konkurenciji, u popratnim programima prikazan niz atraktivnih i vrlo kvalitetnih sadržaja. Takvi su primjerice retrospektivni ciklus vrlo darovita švedskog redatelja Rubena Östlunda, potom također vrlo zanimljiv retrospektivni ciklus kratkih filmova skladom i statičnošću prirode te njezinim mijenama zaokupljena Austrijanca Lukasa Marxta, kao i izvrsna konkurencija One Shot Movie Competition s izborom deset najuspjelijih britanskih kratkih filmova prikazanih u konkurenciji istoimenog otočkog festivala, snimljenih u jednom kadru i realiziranih između dvaju zagrebačkih.

Kadar iz filma Turist redatelja Rubena Östlunda

Većina naslova iz glavnog programa bavila se temama nestalne ljudske prirode, otuđenosti, egoizma te složenih intimnih svjetova nezadovoljnih i frustriranih pojedinaca, a isječci iz njihovih života često su predočavani s crnohumornim i ironijskim odmakom te ponekad uz naznake tragedije i melodrame.

Grand Prix festivala dodijeljen je finskom naslovu Preuređeno podrijetlom Poljakinje Ewe Górzne, uspjelom desetominutnom eksperimentalnom filmu u kojem autorica kamerom koja se kreće prostorom bilježi začudnu i elementima nadrealizma obilježenu preobrazbu divljine pod djelovanjem prirodnih zakona. Da je glavna nagrada dodijeljena igranom filmu Kolera Španjolca Aritza Morena, i to bi bilo posve opravdano, jer je posrijedi sjajno režirana i odlično glumljena apokaliptična priča o stanovnicima provincijskog sela koji se u nedefiniranom, ali po svemu sudeći prošlom vremenu odluče okrutno i bezdušno osloboditi sumještanina zaražena kolerom, ne vodeći računa o tome da bi neka djevojčica nepromišljenim postupkom mogla sve njih osuditi na možda identičan tragičan kraj. Vrline su djela dojmljiv ugođaj tjeskobe i paranoje, priča koja bi se metaforički mogla opisati i kao prikaz lova na vještice, odnosno istrebljivanja bolesnih, a posredno drugih i drukčijih, izrazito pesimistična slika neljudskosti mikrozajednice u kojoj i djeca sasvim mirno sudjeluju u linču zaraženoga, majstorska uporaba mogućnosti koje forma jednog kadra pruža te uobičajeno autoritativan i sugestivan nastup Luisa Tosara (Ćelija 211, Granice kontrole) u glavnoj ulozi.

Kadar iz filma Neugodni vonj mesa redatelja Cristóbala Arteage Rozasa

Dva hrvatska filma

Glasovita konceptualna umjetnica i performerica Marina Abramović uvijek je zahvalan protagonist i filmskih ostvarenja, bez obzira bila riječ o biografskom dokumentarcu Marina Abramović: Umjetnica je prisutna redatelja Matthewa Akersa ili o sedmominutnom eksperimentalno-dokumentarnom filmu 130919 • Portret Marine Abramović prikazanu u programu One Take in Space. Djelo Amerikanca Matthua Placeka realizirano 3D-tehnologijom uvjetno se može svrstati i u biografske filmove, jer opisuje naglašeno urbanu i značenjski postindustrijsku unutrašnjost u doba snimanja praznoga prostora na njujorškoj adresi s brojem 130919 na rijeci Hudson, u koji se u međuvremenu smjestio Marina Abramovic Institute, a u središtu kojeg oko kamere zatječe razodjevenu umjetnicu. Dojmljiva vizualna naracija u savršenu je suglasju s tehnički inovativnom i zahtjevnom izvedbom, a lik Marine Abramović i u doslovnom i u metaforičkom smislu izranja iz prostora u koji je posve prirodno i skladno uklopljena. Rezultat svega je začudno, istodobno i formalno hladno i distancirano, ali i emotivno i intimističko djelo koje uistinu funkcionira kao zaokružen artistički portret.

U festivalskoj konkurenciji prikazana su i dva hrvatska filma, kakvoćom osrednji dokumentarac Jesu vaše bolje? Davora Borića, varijacija prizora iz bračnog života s trajnim sukobima među spolovima, te četverominutni igrani film Jel´ ti bilo OK? Zvonimira Rumboldta. U drugom je slučaju riječ o još jednoj varijaciji iste priče koju autor nadopisuje već drugi put. Najprije je 2011. godine zgotovljen 36 sekundi dug film Rom Com, da bi taj godinu poslije bio produžen na jednu minutu te je pod naslovom Moram se koncentrirati na Festivalu jednominutnog filma u Požegi osvojio drugu nagradu, i napokon kao još dvije minute dulji film Jel΄ ti bilo OK? prijavljen na ovogodišnji One Take. U sva tri slučaja u krevetu zatječemo glumce Gorana Bogdana i Anu Majhenić, isprva se čini da je partija seksa ili netom odigrana ili da je tek pred njima, no onda se kamera počinje postupno udaljavati i gledatelj otkriva da je posrijedi filmski set na kojem se glumci pod redateljevim vodstvom moraju usredotočiti za snimanje scene seksa. Premda je u svim slučajevima riječ o duhovitim ostvarenjima, postaje već zamorno pratiti nemaštovite varijacije iste dosjetke.

Kratki životni rezovi

Među dugometražnim filmovima u konkurenciji osobito vrijedi izdvojiti Neugodni vonj mesa Španjolca čileanskih korijena Cristóbala Arteage Rozasa, nelagodnu i sugestivnu egzistencijalnu socijalnu dramu o obiteljskom čovjeku Alfredu Barreri koji je pritisnut bezizlaznom situacijom uzrokovanom nedavnim gubitkom posla odlučio počiniti samoubojstvo i tako okončati svoje nevolje. Kamera protagonista prati ukorak tijekom 90-ak minuta u kojima on prije planiranog odlaska s ovog svijeta pokušava srediti svoje račune i koliko-toliko pobrinuti se za obitelj, a u izvedbi očekivano dominiraju njegovi krupni planovi, poluprofili i detalji. Autentičan i nerijetko dokumentaristički uvjerljiv socijalni realizam, minimalistički postupak koji još jednom efektno potvrđuje da je manje redovito više, intimistički neposredan prikaz osobne i obiteljske drame pojedinca tragično pogođena gospodarskom krizom te sjajna glavna uloga Alfreda Rodrígueza odlike su filma koji zaslužuje distribuciju barem u art-kinima.

Redoviti posjetitelji One Takea već su se imali prilike susresti sa Šveđaninom Rubenom Östlundom, jer je njegov kratki film Događaj pred bankom prikazan u konkurenciji 5. izdanja festivala 2010. Ove su godine, pak, u retrospektivu Östlundovih filmova pored spomenutog Događaja... uvršteni i donekle precijenjena socijalno-egzistencijalna drama Nesvjesno te zasad posljednji dugometražni projekt Turist, na ovogodišnjem Cannesu ovjenčan nagradom žirija u programu Izvjestan pogled i za dvije Europske filmske nagrade nominiran švedski kandidat za Oscar u kategoriji najboljeg filma s neengleskog govornog područja. Nesvjesno nudi mozaičnu sliku sastavljenu od altmanovskih „kratkih rezova“ iz svakodnevice dviju problematičnih djevojaka te skupine dobno i socijalno različitih mladih ljudi. Tu sliku autor stvara na izvedbeno već viđen, no ipak zanimljiv i razmjerno poticajan način koji, nažalost, ne prate dostatno intrigantne situacije i drame u kojima se nalaze sami likovi. Fragmentarna naracija, fiksirana kamera i sadržajni minimalizam u suglasju su s odabranom oblikovnom strategijom, prema kojoj su pojedinačna zbivanja predočena dugim statičnim kadrovima, među kojima dominiraju polutotali i totali. Viša sila iz francuskoga naslova humorne drame Turist snježna je lavina koja supružnike Ebbu i Thomasa s djecom Verom i Harryjem iznenadi tijekom odmora u Alpama, no dok je majci prioritet spašavanje životâ njihove djece, otac će se u strahu dati u bijeg spašavajući samo svoj život. To će otvoriti ozbiljne pukotine u dotad naizgled skladnu životu supružnika, pri čemu će Ebba postajati sve više svjesna Thomasovih mana i onoga što ih razdvaja. Suptilna karakterizacija protagonistâ i prikaz njihova odnosa uz empatičan humor i dramu koja raste, sigurna i nenametljiva režija te razumijevanje likova i njihovih postupaka baš kao i nedostataka kakvi su strah i egoizam vrline su istodobno zabavna i ozbiljna djela koje Rubena Östlunda potvrđuje kao jedno od najzanimljivijih imena suvremenog europskog filma.