Umjetnost protkana vjerom

Dominikanac, književnik, teoretičar umjetnosti, estetičar, sveučilišni profesor, čileanski akademik, publicist i skladatelj. Sve su to pridjevci fra Rajmunda Kuparea, kojemu su u povodu stogodišnjice rođenja Društvo hrvatskih književnika i Institut sv. Tome Akvinskoga organizirali dvodnevni književno-znanstveni kolokvij. Kupareo je važan predstavnik hrvatske inteligencije u dijaspori, samozatajna i skromna života, likom i djelom skriva pregršt zanimljivosti koje su ovom manifestacijom organizatori željeli otkriti, a zanemarena djela valorizirati.

Rajmundo Kupareo

Fra Domagoj Augustin Polanščak istaknuo je kako se može govoriti o Kupareovoj aksiologiji i teologiji iako su one u mnogočemu isprepletene s filozofijom umjetnosti i estetikom. Pojasnio je kako se, među ostalim, Kupareovo filozofsko utemeljenje nalazi u kršćanskoj filozofiji, tomizmu i augustinskoj tradiciji pa ne čudi njegovo zalaganje za autonomiju umjetnosti, zatim borbu protiv instrumentalizacije umjetnosti koja se nalazi u svijetu znakova te čovjekovim umnim moćima preobličava fizičke i psihičke u simboličke činjenice, odnosno pretvara kaos u estetski kozmos. Nadodao je kako je potvrda svake discipline, a tako je i u Kuparea, moralno očuvanje i usavršavanje svake osobe, njezine slobode i savjesti. Posebno se to odnosi na estetiku koju Kupareo, kako je u izlaganju pojasnio Ivan Dodlek, promatra kroz pojmove kontemplacije, intuicije i transfiguracije. Transfiguracija ili preobličenje glavna je oznaka umjetničkoga djela. Postoji tako senzorijalna (kad osjetilno postaje simbolom), a zatim ona koja se temelji na senzorijalnoj transfiguraciji, a ostvaruje se u unutarnjem osjetilu, pa tako osjetne, unutarnje slike u umjetnosti poprimaju duhovno obilježje koje je za Kuparea neizostavno.

Kupareova poezija nosi snažan pečat katoličke duhovnosti i individualna doživljaja domovine kojoj ne nedostaje kozmopolitske širine, no posebno se ipak ističu njegove marijanske pjesme, ponajbolje od našeg religioznoga pjesništva, pojašnjava Davor Šalat. Prozni opus nije dostatno istražen te je teško žanrovski odredljiv, ističe Zdravko Gavran, jer neka djela nisu dovršena, no uglavnom se prepoznaju autobiografske crte ili političko-kulturne težnje vremena u kojem su napisana. Dramska djela vezana su uz Isusovo rođenje, raspeće i uskrsnuće, no pisana su iz vizura „slabijih“ likova, pojašnjava Sanja Nikčević, poput pastira, dok se Isus gotovo ne pojavljuje. On je zato prisutan djelima, čudima koje čini preobražavajući se iz ljudskoga obličja u božansko, što Kupareo u dramama iskorištava kako bi ostavio poruku čitateljima.

Kolokvij je započet euharistijskim slavljem koje je predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije o. Anto Gavrić, a zatim umjetničkom večeri u kojoj je poeziju čitao Joško Ševo, dok je uglazbljene Kupareove stihove izvodio Matija Podnar uz glasovirsku pratnju Darije Hrejanović. Zaključnu riječ održao je predsjednik DHK-a Božidar Petrač rekavši kako je književno-znanstveni kolokvij nastavak slavlja započeta u Kupareovu rodnom Hvaru, ali i poticaj na dalje istraživanje njegova djela.