U krugovima oko Da Venose

Vokalni ansambl Antiphonus nastavio je 18. studenoga koncertnu sezonu u Muzeju za umjetnost i obrt, tematski posvećenu madrigalu. Tematsku nit drugoga koncerta činila je glazba plemića Carla Gesualda da Venose i njegovih suvremenika. Ansamblu se na baroknoj harfi pridružila njemačka harfistica Margret Köll, koja nastupa s najistaknutijim ansamblima i glazbenicima posvećenima ranoj glazbi, poput Cecilije Bartoli i ansambala La Venexiana, Concerto Köln te Il giardino armonico.

Nastup harfistice Margret Köll / Snimio Vedran Benović

Köllova je i otvorila koncert, izvevši Seconde stravaganze nizozemskoga skladatelja Giovannija (ili Jeana) de Macquea, koji je u madrigalima deset godina mlađega Carla Gesualda da Venose često nalazio nadahnuće. Glazbenica izrazito profinjena nastupa i tankoćutne muzikalnosti stvorila je skladnim muziciranjem uzvišenu atmosferu pripremajući slušatelje na ono što slijedi. A onda su se s galerije začuli glasovi – pet skladnih, zvonkih instrumenata, koji su zasjali u prirodnoj ljepoti, neumrljani vibratom. S galerije je Antiphonus izveo Sicut ovis ad occisionem iz Responzorija za Veliki tjedan Carla Gesualda da Venose. Posebno su snažno odjeknuli završeci stihova, sigurni i puni.

Program je nastavljen Toccatom secondom Giovannija Marie Trabacija, koji je bio jedan od da Venosinih uzora. Delikatan zvuk harfe ponovno je odjekivao u prostoru, a čeznutljivo i ganutljivo muziciranje Margret Köll doista je prizivalo ugođaje minulih vremena. Slijedio je jedan od najpoznatijih Da Venosinih madrigala, Moro, lasso, al mio duolo, izveden s lijepim gradacijama intenziteta. Glasovi pjevača uvijek su se iznova upotpunjavali stvarajući iznimno čistu i lijepu sliku, a jedinstvenu boju tom je zvuku davao baršunasti glas altistice Martine Borse.

Poseban prinos umjetničkom naboju koncerta dalo je i čitanje stihova skladbi u hrvatskom prijevodu. Margret Kröll predstavila je i jednog od Da Venosinih suvremenika i sugrađana, skladatelja i harfista Ascanija Mayonea, učenika Giovannija de Macquea, i njegovu Toccatu primu. Harfa i glas udružili su se u izvedbi skladbe Aura soave za glas i continuo Luzzasca Luzzaschija, koji je također bio jedan od važnih prethodnika na koje su se ugledali i Da Venosa i ostali njegovi suvremenici. Sopranistica Ana Lice pokazala je u izvedbi divnu boju i raspon interpretacije glasa – raskošna u nizinama, a zvonka i čista poput kristalića u visinama.

Slabo poznat napuljski skladatelj Scipione Lacorcia predstavljen je skladbom Io t’amo, anima mia, u čijoj su se izvedbi uz uglađeno muziciranje svih pjevača posebno isticali otvoreni ženski glasovi. Margret Köll izvela je zatim Durezze e ligature De Macquea te Gagliardu di principe di Venosa Carla Gesualda, a nakon još jednoga Luzzaschijeva madrigala, Lungi da te cor mio, Antiphonus je izveo madrigal Cruda Amarilli Giachesa de Werta. Koncert su zaključili još jednim omiljenim Da Venosinim madrigalom, Ecco, moriro dunque. Nebeski glasovi ansambla pretapali su se divno iz harmonije u harmoniju, pitko i tečno, uz svilene prijelaze, oblikujući pažljivo svaku frazu, a pritom ne gubeći iz vida važnost dikcije, koja je u ovom ansamblu uvijek uzorna.

Kao dodatak izveden je Monteverdijev madrigal Lamento della Ninfa, u kojem je zasjala darovita sopranistica Monika Cerovčec. Njezin prirodni, zvonki glas, osjećajnost i muzikalnost u ovakvoj glazbi doista dolaze do punog izražaja. Vokalni ansambl Antiphonus pomnim je promišljanjem programa, temeljitom pripremom i kvalitetnom izvedbom još jednom kreirao uzvišeno umjetničko iskustvo.