Presudni izbori za Hrvate

Opći izbori 2014. u Bosni i Hercegovini najavljivani su kao događaj koji će državu pomaknuti s mrtve točke i omogućiti razvoj društva, jačanje gospodarstva i pristupanje euroatlantskim integracijama. Ti izbori održani su 12. listopada, a na njima je, kako navode pojedini bosanskohercegovački mediji, pobijedio SDA. Ipak, u složenoj državnoj zajednici, kakva je Bosna i Hercegovina, u kojoj žive tri konstitutivna naroda i ostali građani, ne može biti jedan pobjednik izbora. Činjenica je da je SDA osvojio najveći broj mandata u državnom Parlamentu, Parlamentu Federacije BiH i parlamentima županija u kojima Bošnjaci čine većinu stanovništva. Kakvi su rezultati izbora na ostalim područjima? Kako su glasali Srbi i Hrvati, pojedini sarajevski mediji zanemaruju.  Analiza izbornih rezultata može se početi od izbora članova predsjedništva u kojima će u sljedećem mandatu Bošnjake predstavljati Bakir Izetbegović, dosadašnji član predsjedništva iz reda svoga naroda. Srpski član predsjedništva, nakon razdoblja vladavine SNSD-a, više nije član te stranke. Naime, u izboru za to mjesto vodila se jaka borba u kojoj je Željka Cvijanović iz SNSD-a dobila jedan posto manje glasova od Mladena Ivanića, koji je bio kandidat za člana predsjedništva BiH iz reda srpskoga naroda iz Saveza za promjene. Bio je to prvi pokazatelj pada SNSD-a u odnosu na ranije izborne cikluse. No u izborima za predsjednika Republike Srpske ipak pobjeđuje SNSD-ov  kandidat Milorad Dodik, dosadašnji predsjednik tog entiteta, osvojivši tek jedan posto glasova više od protukandidata iz Saveza za promjene Ognjena Tadića. Ipak, SNSD u izborima za Narodnu skupštinu RS-a osvaja više od 32% glasova, što je čak 6% više od prve sljedeće liste predvođene SDS-om, ostajući tako najjačom parlamentarnom strankom u Republici Srpskoj.   

Poštivanje hrvatskih glasova

U izborima za hrvatskoga člana predsjedništva Dragan Čović iz HDZ-a BiH je nakon dva mandata Željka Komšića, kojega su na mjesto člana predsjedništva iz reda hrvatskog naroda birali Bošnjaci, ostvario znatan uspjeh na prostorima gdje žive Hrvati. Iako je imao četiri protukandidata za mjesto hrvatskoga člana predsjedništva, Čović je na tim izborima, prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva, dobio više od 52% glasova, a njegov jedini ozbiljan protukandidat bio je Martin Raguž iz HDZ 1990, koji je osvojio 38% glasova. U izborima za hrvatskoga člana predsjedništva zanimljiv je podatak da je Raguž, od ukupno osvojenih oko 94.000 glasova, dobio približno 47.000 glasova na prostorima na kojima gotovo i nema Hrvata.  Upravo ti pokazatelji sugeriraju na dugo isticanu potrebu izmjena izbornoga zakona, koji je suprotno Daytonskom sporazumu, na štetu hrvatskog naroda, odlukom međunarodnih  „eksperata“  izmijenjen 2000. Naime, Raguževa je stranka u cijeloj Bosni i Hercegovini osvojila tek oko 40.000 glasova na izborima za Parlamentarnu skupštinu BiH (a on kao kandidat za Predsjedništvo 94.000 glasova), čime se potvrđuju pretpostavke da se i ovaj put, glasovima Bošnjaka, pokušalo  izabrati hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Ovaj put izborni inženjering nije uspio. 

Lista Hrvatskoga narodnog sabora BiH predvođena HDZ-om BiH za državni i federalni parlament osvojila je oko 12% glasova, što s obzirom na broj Hrvata ukazuje na gotovo plebiscitarnu potporu. Znači li taj uspjeh sigurno mjesto u izvršnoj vlasti, s obzirom na događaje s uspostavom prethodne vlasti Federacije BiH, ne može se sa sigurnošću reći.  Posljednji potezi Središnjeg izbornog povjerenstva ponovno navode na promišljanje o potrebi održavanja izbora u BiH. Kako broj srpskih zastupnika u Parlamentu FBiH nije popunjen samim izborima, središnje izborno povjerenstvo odlučilo je sámo podijeliti mjesta. Tako su mjesta srpskih zastupnika u tom parlamentu uglavnom dodjeljivana u zamjenu za mandat njihovih stranačkih kolega, osim u slučaju srpskog kandidata s liste SDP-a, koji je mandat dobio na račun kandidatkinje s liste HNS-a (HDZ BiH). Zbog te podjele srpskih mjesta u Parlamentu FBiH, lista HNS-a (HDZ BiH) umjesto 13 osvojenih mandata ima pravo na 12, a gubitnik izbora SDP takvom raspodjelom dobiva, umjesto 11, dodatni 12. mandat.

Vrijeme koalicija

SDP je po drugi put zaredom izborni gubitnik. Vođenjem vlasti Federacije BiH ta se stranka  nije proslavila, što se vidjelo i na lokalnim izborima 2012, kada počinje njihov pad. U međuvremenu iz SDP-a nastaje Demokratska fronta Željka Komšića, koja je na ovim izborima osvojila drugo mjesto za Parlament BiH i treće mjesto za Federalni parlament, s osvojenih oko 13% glasova. Od posljednjih lokalnih izbora SBB Fahrudina Radončića stalno jača pa je na ovim općim izborima ostvario drugo mjesto za Federalni parlament s osvojenih 14% glasova. Najjača bošnjačka stranka je SDA, predvođena Bakirom Izetbegovićem, koja je za Federalni parlament osvojila oko 27% glasova i na taj način osigurala poziciju za vođenje pregovora za uspostavu vlasti na višim razinama.

Izborni rezultati na razini županija su takvi da u područjima gdje obitavaju Hrvati lista HNS-a predvođena HDZ-om BiH u koaliciji s SDA-om zacijelo može osigurati parlamentarnu većinu i na taj način formirati stabilne županijske vlade, a u Županiji zapadnohercegovačkoj lista HNS-a samostalno ima parlamentarnu većinu i osnovu za stvaranje vlade u toj županiji.

Prema izjavama stranačkih predstavnika formiranje vlasti na višim razinama preduvjet je koalicijama na županijskim razinama. S obzirom na rezultate izbora s područja u kojima su Hrvati većinom naseljeni, lista HNS-a očekuje sudjelovanje i u izvršnoj vlasti na višim razinama. Problem se javlja na bošnjačkoj političkoj sceni: iako je SBB osvojio velik broj mandata, sukobi između Bakira Izetbegovića i Fahrudina Radončića stvaraju preveliku prepreku za uspostavu bilo kakve koalicije dviju stranaka. SDA čini se računa na mogućnost koalicije s DF-om, čiji predsjednik Komšić traži programsko usuglašavanje kao uvjet za ulazak u koaliciju. SNSD bi s obzirom na raniju koaliciju u entitetskoj vladi ponovno mogao surađivati s DNS-om pa bi uz potporu bošnjačkoga bloka stranaka Domovina bilo izgledno i sastavljanje vlade RS-a. U takvim okolnostima vjerojatno bi vijeće ministara mogli sastaviti SDA, DF ili SBB kao bošnjačka grupacija; SNSD i PDP kao srpska i HDZ BiH kao hrvatska stranka.

O sastavima koalicija umnogome će ovisiti i mogućnost rješavanja pitanja na temelju kojih je lista HNS-a pobijedila u područjima na kojima žive Hrvati u Bosni i Hercegovini. Ukoliko dijelom vlasti bude SBB, Hrvati se nadaju da će se lakše ostvariti izmjene izbornog zakona koji bi vratio daytonska načela u obliku odvojenih listi za svaki konstitutivni narod i koji bi omogućio izvršenje presude Europskoga suda za ljudska prava u povodu slučaja Sejdić–Finci uvođenjem posebne liste za građane iz reda nacionalnih manjina. Ako bi dijelom vlasti bio DF, taj proces vjerojatno bi se mnogo teže odvijao. Prema dosadašnjem iskustvu teško je zamisliti da bi Željko Komšić pristao na nacionalne glasačke liste kojima bi se onemogućio izborni inženjering na štetu hrvatskoga naroda. U svakom slučaju mogućnost reorganizacije Bosne i Hercegovine u kojoj bi i Hrvati mogli osigurati jednakopravnost s ostala dva konstitutivna naroda teško će se provesti. Također se ne vidi ni volja SDA da se poradi na rješavanju hrvatskoga nacionalnog pitanja, a SNSD, kojemu će za ulazak u vlast Republike Srpske vjerojatno trebati glasovi Bošnjaka iz koalicije Domovina neće više moći zagovarati ideju rješavanja hrvatskoga problema. Rješenje hrvatskoga pitanja nije samo reorganizacija sustava u kojemu Hrvati kao konstitutivni narod žive, a nemaju prava kao ostali konstitutivni narodi. Rješenje je toga pitanja i pokretanje drugih presudnih oblika života kao što su  gospodarstvo, socijalna politika, kultura, informiranje (mogućnost uspostave sustava javnog informiranja na svim službenim jezicima), financije (podjela proračunskih sredstava temeljena i na visini uplata s područja županija), školstvo,  prosvjeta, vanjska politika temeljena na pristupu euroatlantskim integracijama...

Ukoliko nakon ovih izbora bošnjački i srpski predstavnici u tijelima vlasti ne uvide kakav je položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini i ne pomognu Hrvatima ostvariti preduvjete za osiguranje ravnopravnosti, mogla bi se obistiniti izjava biskupa Komarice. Biskup je nedavno,  na Trećoj izvanrednoj biskupskoj sinodi koja se održavala u Vatikanu, kazao kako su katolici, a većinom su Hrvati, u Republici Srpskoj gotovo fizički istrijebljeni, a da se slično može očekivati i u Federaciji BiH ukoliko se ne ostvare preduvjeti za međusobno uvažavanje i normalan suživot svih triju konstitutivnih naroda.