Glazba nijemoga filma

Važnosti slušanja orkestralnog muziciranja, među mladima koji izbjegavaju koncerte u Lisinskom, i ovaj put pridonio je filmsko-glazbeni spektakl ciklusa Fil(m)harmonija. Nakon njemačkoga filma Nosferatu iz 2012. i prošlogodišnje Ejzenštajnove Krstarice Potemkin, došao je red na biser holivudske nijeme kinematografije. Zagreb se pridružio obilježavanju 125. godine rođenja Charlieja Chaplina i stogodišnjice njegova legendarnog lika Skitnice (Tramp). U tom svojstvu Chaplin se pojavljuje i kao glavni akter u filmu Cirkus na rasprodanih pet projekcija između četvrtka i subote (20. i 22. studenog), koje su mogle uvjeriti u njegovu maestralnu produkciju, režiju, scenarij – ali i glazbu. Iako bez formalna glazbenog obrazovanja, renesansni je umjetnički Chaplinov duh od najranijega djetinjstva upijao balade koje mu je pjevušio otac, zabavljač u varijeteu, i arije koje je profesionalno izvodila majka pjevačica. Poslije se razvio u samoukoga svirača klarineta, harmonike, violončela i violine, a zarađenim prvim milijunom u stan je ugradio i skupocjene orgulje.

Zagrebačka filharmonija na izvedbi u kinu Europa / Snimio Mirko Cvjetko

Pri snimanju glazbe za Cirkus 1928. čak je i dirigirao komornim orkestrom od desetak glazbenika, a kao šarmantna pjevača, zvijezdu nijemoga filma, doživjeli smo ga i u jedinom snimljenom glazbenom broju u uvodnoj špici filma koju je 79-godišnji Chaplin pridodao 1968. Te je godine ostvario detaljnu reviziju partiture i komorni orkestar proširio na veliki simfonijski sastav s dodatkom klavira, saksofona i bubnjarskog seta, kakav se i čuo u izvrsnoj izvedbi Zagrebačke filharmonije pod spretnim vodstvom mladoga maestra Krešimira Batinića. Glazba ostvaruje skladan spoj s pokretnim slikama i detaljno prati događaje na platnu te podcrtava ozračje dinamike i emocija. Do majstorstva je dovedena vagnerijanska tehnika lajtmotiva, koji nepogrešivom točnošću slušatelju najavljuju cirkus (fanfaroidne trublje) ili djevojku u koju je Skitnica zaljubljen (lirski motiv na violini solo). Chaplinov Cirkus od klasičnoglazbene literature izravno navodi tek motiv Toreadora iz Bizetove opere Carmen u situaciji lavlje rike u kavezu. Ostalo je mješavina autorske glazbe i tema anonimnih šlagerskih pjesama. Današnjem slušatelju to je splet retromelodija te skladne zvučne razglednice iz davnih vremena koja odlično pristaje kazališnom prostoru i toploj akustici najstarijega zagrebačkog kina.  

Zbog iznimnog interesa javnosti u planu su dvije reprize 22. prosinca, na koje mogu otići svi oni koji su to ova tri dana propustili.