Dva naša projekta

Predstavljanje hrvatske glazbe na 10. festivalu Beču uključivalo je i dva nastupa naših predstavnika jazza. U luksuznom dvojezičnom tiskanom programu od naših je „snaga jazza“ spomenuta ponajprije vokalistica i spisateljica tekstova Tamara Obrovac iz Pule. Nesuđena flautistica, sa svojim je stalnim međunarodnim sastavom Transhistria Ensamble, odavno već u jednoj verziji stilske sfere etnoglazbe, odnosno u području novog, originalnog autorskog pristupa istarskoj šansoni garniranoj ponekad i improvizacijama. Budući da je u Beču prezentacija ponajprije hrvatske glazbe, ona se za tu priliku odrekla spomenutog stalnog međunarodnog sastava te nastupa uz pratnju zagrebačkih glazbenika, pijanista Matije Dedića, našega jazz-reprezentativca u programima predstavljanja hrvatskoga jazza u Beču i bubnjara Krune Levačića te s jednim od svojih stalnih pratitelja, slovenskim kontrabasistom Žigom Golobom. Predstavlja se u bečkom klubu Porgy & Bess, u svom već dobro prepoznatljivu vokalnom izričaju s vlastitim skladbama nadahnutim istarskim folklornim motivima.

Vesna Pisarović

I drugi je predstavnik hrvatskoga jazza vokalistica, atraktivna Vesna Pisarović (Brčko, 1978), koja s njemačkim pratećim sastavom Jazzpool NRW više-manje stalno djeluje u Berlinu, pa su pri odluci da bude dio prezentacije našeg jazza nemalu ulogu odigrali i financijski uvjeti. Inače Vesnu Pisarović i njezin njemačko-austrijski sastav spominje nedavno i vodeći njemački stručni časopis Jazz Podium, i to s programom njezinih adaptacija pjesama Elvisa Presleyja. Vesne Pisarović – koja je u biti interpretkinja pop-glazbe, pa je tako percipira i najveći broj njezinih slušatelja, kao vokalistice i autorice koncepta izvođenja vlastitih pjesama – dobro se sjećamo sa sad već poodavna snimanja sa sastavom Saše Nestorovića te s njezinih nastupa na festivalu jazza u Čakovcu i nedavnoga nastupa u zadarskom Hrvatskom narodnom kazalištu 7. studenog. I u Čakovcu i u Zadru nastupila je samo uz pratnju glasovira Matije Dedića s dosta zahtjevnim programom autorskih skladbi.

Kombinacija vokal i glasovir u jazzu je dosta delikatna i zahtjevna i ne susrećemo je često. Stoga je i stilski i programski iznenađenje pobudio i najnoviji disk veterana jazza, saksofonista i pjevača zabavne glazbe Drage Diklića s naslovom Two Of A Kind. Stilski je, pa i u pristupu, posve drukčiji od spomenutih vokalno-klavirskih nastupa Vesne Pisarović s Matijom Dedićem. Pijanist je u tom projektu naš sad već pokojni majstor jazz-glasovira Dražen Boić, a vokalist, ovaj put bez saksofona, Drago Diklić. Repertoarno, pa i interpretativno, disk nas vraća u doba provjerene liste američke popularne glazbe s nizom jazz-standarda, kojima popularni Fiko dodaje i dvije od svojih uspješnica, Još samo večeras i Gde si sad, moj prijatel, te već zaboravljenu pjesmu Borisa Sorokina Zimska bajka. A od pjesama američkih autora tu su sve sami evergreeni od Moon River, Our Love Is Here To Stay i My Funny Valentine, preko bossa nove The Girl From Ipanema i melodija A Foggy Day, Georgia On My Mind i Tenderly sve do When I Fall In Love i As Time Goes By. Diklić, siguran u intonaciji i u harmoniji, u biti je ipak vrlo dobar glazbenik – saksofonist, ima izvrsnog pratitelja i solista u Draženu Boiću, koji i tu demonstrira sav spektar bogata pijanističkoga jazz-umijeća. Disk je u ovom trenutku možda pomalo sentimentalan, ali je ugodan za slušanje, i pojedine će ljubitelje dobroga jazza nedvojbeno odvesti u neka možda prošla, ali nerijetko glazbeno bolja vremena.