Zbrkana slika društva

Ako u tražilicu Google upišete „žene iz salona za masažu opljačkale banku“, među ponuđenim linkovima bit će i nekoliko starih poprilici tri i pol godine, s pričama o dvjema domaćicama koje su u ožujku 2011. opljačkale zagrebačku poslovnicu Splitske banke. Tijekom popodneva 1. ožujka žene su u banku u Maksimirskoj ulici ušle s plastičnim pištoljem, njime lako onesposobile naoružanog čuvara te nakon svega tri minute, prethodno na suradnju prisilivši osobnu bankaricu, iz poslovnice izišle s plijenom od 700 tisuća kuna i s pravim čuvarevim pištoljem u torbi. Ušavši u tramvaj iz kojeg su se iskrcale na Kvaternikovu trgu, pljačkašice su maštale o tome kako će ukradenim novcem konačno riješiti sve svoje životne probleme, od zajedničkoga najma stana u kojem su otvorile salon za masažu preko plaćanja režija i sređivanja računa s kvartovskim kamatarom do zategnutih financijskih situacija u obiteljima opterećenima tipičnim domaćim socijalnim kontekstom. Osim zastoja u otplaćivanjima kredita koji su obje mučile, taj se kontekst sastojao i u tome da je sin mlađe od njih bio narkoman smješten u komuni, a njegovo je dugotrajno skidanje također valjalo platiti. Nakon što su ubrzo uhićene, tijekom istrage pokazalo se da je u njihovu pothvatu svjesno sudjelovala i spomenuta osobna bankarica te da je starija pljačkašica potkraj studenoga prethodne godine samostalno već opljačkala poslovnicu također Splitske banke, ali u četvrti Lanište.

Kadar iz Šuvakove sumorne drame

Ukratko opisani događaji scenaristu i redatelju Darku Šuvaku, darovitom snimatelju koji se nakon dvadesetak godina vratio u hrvatski film, poslužili su za stvaranje njegova scenarističkog i redateljskog prvijenca, socijalne krimi-drame Happy Endings, kojom je otvoren ovogodišnji pulski festival. Tada je bilo prigovora zbog toga što je festival otvoren dosta slabim i nedomišljenim filmom opterećenim tipičnim debitantskim boljkama, a nedavno je kao jedina čisto domaća produkcija prikazan i u konkurenciji ZFF-a. Tematiziranjem istinitih događaja Happy Endings uklopio se u jednu od dvije središnje teme festivala, dok se druga odnosila na priče o ničijoj i svačijoj djeci. Premda je formalno riječ o neosporno nadarenu, kultiviranu i vizualno rafiniranu snimatelju, Šuvak se scenarističkim i redateljskim debijem predstavio kao autor koji zna što želi reći, ali ne i kako to učiniti, odnosno ne zna kako oblikovati dramaturški, dramski, narativno i režijski suvislu cjelinu.

Glavno je obilježje filma Happy Endings stoga kaos u praktički svim izvedbenim segmentima, od rastresite dramaturgije koja vrluda među zbivanjima, likovima i njihovim nedovoljno elaboriranim intimnim i obiteljskim dramama, preko nekih nerazumljivih redateljskih rješenja kakvo je primjerice povremeno zamućivanje ne samo u tim scenama bitna drugog nego čak i prvog plana, čime se kao i ponekad nefokusiranim kadrovima nevješto pokušava sugerirati pseudodokumentaristički postupak, do neartikuliranog i za današnje pojmove zastarjelog prikaza socijalnoga konteksta.

Suprug središnje protagonistice Ankice, koju izrazito uspjelo interpretira Areta Ćurković, PTSP-omm je opterećen ratni veteran koji pod krevetom drži kalašnjikov, koji svako malo vadi i njime maše figurativno prijeteći nepravednom društvu i političarima. Njega pak tumači Zlatan Zuhrić Zuhra, neprofesionalni glumac i dominantno komičar stand-up-profila koji je u odličnoj Posljednjoj pričesti Ivana Gorana Viteza efektno demonstrirao „mračnu“ stranu svoje glumačke osobnosti, no koji u Šuvakov film primarno unosi konotacije komedije i groteske. Možda su ta komika i groteska i bile autorove namjere, na što bi mogao ukazivati i izbor Mate Gulina za ulogu kvartovskoga kamatara Zija, no u oba slučaja riječ je o pogrešnim izborima koji snižavaju dramski tonus filma i umanjuju njegovu uvjerljivost, a priskrbljuju mu komične pa i satirične konotacije.

Problem je u tome što Šuvak ne radi komediju, nego ozbiljnu socijalnu krimi-dramu koja slabo podnosi lutanja i mijenjanja registara. Ipak, s izborom glumica napravio je odličan posao, jer su pored Arete Ćurković, čiji se krupni plan pametno obilato koristi, tu uobičajeno pouzdana i vrlo uvjerljiva Daria Lorenci Flatz u ulozi Ankičine partnerice Ljilje te prikladno autoritativna Anita Matić Delić u ulozi osobne bankarice.

U cjelini se za prvijenac Darka Šuvaka, čiji naslov ne označava samo naziv salona za masažu dviju protagonistica nego i završnu fazu samih masažnih tretmana koju od njih traže neki klijenti, tako može reći da je autor mnogo htio i mnogo započeo, ali i malo toga na zadovoljavajući način doveo do kraja.