Večer za pamćenje

Više nije potrebno putovati u daleku Venezuelu za proučavanje njezina revolucionarnog sustava masovnoga glazbenog školstva koje spašava djecu i mlade od siromaštva i nasilja. Dovoljno je čekati da on dođe k vama, jer je već mnoštvo zemalja svijeta „zaraženo“ fenomenom zvanim Sustav – španjolski El Sistema – koji zapravo znači moć glazbe u popravljanju stanja duha i životnih uvjeta. Za one koji su o toj temi željeli saznati više bilo je dovoljno otići u subotu 8. studenoga u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, gdje je priređen cjelodnevni program naslovljen Dan El Sistema u Lisinskom.

Osnivač je legendarnoga sustava El Sistema pijanist, dirigent, političar i ekonomist José Antonio Abreu. Prije gotovo četrdeset godina u Venezueli pokrenuo je projekt koji je započeo kao san, a završio kao čudo. Svoju je zemlju pretvorio u vodeću glazbenu silu svijeta koja na globalnu scenu neprestano izbacuje nove zvijezde, dirigente i orkestre, od kojih su najpoznatiji Simfonijski orkestar Simón Bolívar i njegov šef dirigent Gustavo Dudamel, čija se popularnost danas  može mjeriti s nekadašnjim ugledom Berlinske filharmonije i idolopoklonstvom oko Herberta von Karajana. El Sistema donosi vjeru u novu budućnost ne samo zbog toga što počiva na nacionalnom sustavu orkestara koji na tisuće mladih i djece diljem Venezuele udaljuje od narkomanije, kriminala, nasilja, besposličarenja i siromaštva. U zamjenu za to nudi im satove iz glazbe u dobro organiziranoj mreži pedagoških jedinica.

Efektnu završnicu glazbenici su izveli u dresovima venezuelanske i hrvatske nogometne reprezentacije / Snimio Davor Šiftar

Glazbom do društvene integracije

Poduka je besplatna i svima dostupna, a od djece se jedino traži da pristanu muzicirati u ansamblima – orkestrima ili zborovima.  Čim su svladala osnove svojeg instrumenta, djeca već nakon godinu ili dvije učenja stečena znanja prenose na mlađe kolege – nove pridošlice, pri čemu se razvija osobito zdrav kompetitivan i kolegijalni odnos. Metodologija je učenja brza i često preskače teorijske osnove i polagano uhodavanje te odmah prelazi na osmosatno vježbanje i svladavanje najtežih izazova poput Beethovenovih i Mahlerovih simfonija. Zato se mladi u Venezueli mnogo prije oslobađaju u zahtjevnim partiturama i uče muzicirati u kolektivu od svojih zapadnoeuropskih kolega.

U Venezueli danas djeluje više od tristo orkestara i zborova djece i mladih, a uz potporu vlade El Sistema je glazbeni program uveo i u nastavne planove državnih škola. Strategiji je cilj ući u svaku školu u zemlji i za godinu dana dosegnuti brojku od milijun djece. Posebno dobre rezultate sustav bilježi u radu s djecom s poteškoćama u razvoju, teško bolesnim mališanima po bolnicama, ali i kao najbolje sredstvo protiv agresije u radu sa zatvorenicima. Danas kad osjećamo da smo u klasičnoj glazbi vidjeli i čuli baš sve, dok se u ostatku svijeta bespomoćno nastoje očuvati tradicionalni kanoni i običaji, Venezuela djeluje kao jedina zemlja na planetu u kojoj se na tom polju događa nešto novo i važno. To dokazuju mnogi mladi glazbenici koji na međunarodnim natjecanjima osvajaju prve nagrade i zauzimaju vodeće položaje na svjetskoj glazbenoj sceni. Stoga se po novom El Sistema primjenjuje i u nekim drugim zemljama izvan Južne Amerike, posebice u Sjedinjenim Državama, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Italiji i Švedskoj, a nova je članica obitelji i Hrvatska zahvaljujući udruzi SO-DO. Nju su u Zagrebu prije tri godine pokrenuli nekadašnja producentica Zagrebačke filharmonije Karmen Hiti i venezuelanski fagotist, skladatelj i pjevač Ricardo Luque (član Zagrebačke filharmonije), koji je i sam proizvod El Sistema. Iskoristili su prigodu prvoga gostovanja sustava u Hrvatskoj za susret sa svojim europskim kolegama; tako je u Lisinskom istoga dana priređen i prvi sastanak predstavnika El Sistema Europa u Zagrebu koji su došli izraziti dobrodošlicu Hrvatskoj u svjetsku obitelj, a ujedno i organizirali radionicu za glazbene pedagoge.

Osnivač El Sistema José Antonio Abreu tvrdi da svi problemi društva nastaju iz socijalnog isključivanja te da sve treba uključiti u čudesan svijet umjetnosti. O tome govori i dokumentarni film Svirati i boriti se, koji je prikazan u sklopu Dana El Sistema u Lisinskom. Dan je počeo konferencijom za medije u 11 sati na kojoj su se javnosti obratili veleposlanik Venezuele za Hrvatsku  Ali de Jesus Uzcategui Duque i izvršni direktor El Sisteme Eduardo Méndez, dok je u 14.30 bila radionica za učitelje glazbe, a s obzirom na to da je večernji koncert Simfonijskog orkestra 152 mladih iz Caracasa u ciklusu Lisinski subotom bio već danima rasprodan, posebna je pogodnost bila otvorena generalna proba od 17 na kojoj se okupila nekolicina pedagoga, djece i znatiželjnika.

Senzacionalnim koncertom Simfonijskog orkestra mladih iz Caracasa završio je Dan El Sistema u Lisinskom. Mladi su Venezuelanci zajedno s Hrvatima u završnici večeri udružili snage u dodatku koncerta i na rastanku s njima i s publikom razmijenili nacionalne dresove. Na koncertu u publici osobita je čast bila imati prigodu susresti osnivača sustava, venezuelanskoga vizionara Joséa Antonija Abreua, koji je zauzeo mjesto uz predsjednika Ivu Josipovića u prvome redu tribina. Scena je bila ispunjena glazbenicima do posljednjega pedlja, a hipertrofirani je orkestar brojio čak šesnaest kontrabasa, po sedam flauta, oboa i fagota, osam klarineta, trinaest trubi i petnaest rogova, sve mladih instrumentalista  u dobi između 12 i 23 godine. Pod dirigentskim vodstvom jednog od svojih kolega, danas glazbenoga ravnatelja El Sisteme Dietricha Paredesa, orkestar je u prvome dijelu večeri izvodio južnoamerički repertoar iz sredine 20. stoljeća venezuelanskih i meksičkih autora, dok se u drugome dijelu programa potpuno predstavio u zapadnoeuropskim klasicima. Šarolik svijet boja i nepravilnih ritmova orkestar je razotkrio u simfonijskim pjesmama Sensemayáa Meksikanca Silvestrea Revueltasa i pjevno-impresionističkoj Podne u preriji venezuelanskog majstora Antonija Estéveza. Prekrasne odraze folklora u simfonijskoj suiti Sveti križ iz Pacairigue još jednoga nacionalnog skladatelja, utemeljitelja venezuelanske suvremene glazbe Evencija Castellanosa mogli smo povezati sa sličnim potezima pera Stravinskog, Prokofjeva ili Venezueli možda bliskijega Bernsteina.

Energija glazbe

Dok smo taj egzotični ritmičko-pjevni idiom mogli očekivati od južnoameričkog orkestra, pravo iznenađenje večeri nastupilo je u veličanstvenoj Saint-Saensovoj Orguljaškoj simfoniji br. 3 i uvertiri iz Rossinijeve opere Wilhelm Tell u dodatku, kada se glazbenicima pridružilo petnaestero hrvatskih tinejdžera polaznika glazbenoobrazovnoga programa El Sistema Hrvatska. Oduševljenju publike iskonskom muzikalnošću, vatrenim temperamentom i preciznom sviračkom tehnikom golemoga sviračkog venezuelansko-hrvatskoga tijela nije bilo kraja. Djeca i mladež jednako su briljirali u vihorima brzih ulomaka, kao i u dugim lukovima prelijepih polaganih melodija u kojima se nikada nije zanemarivala izražajna dinamika i vibrantna fraza. Točka na i bio je jedan vizualni ukras u dodatku: nakon kratka zamračenja dvorane tijekom oduševljenoga pljeska glazbenici su koncertna odijela zamijenili žuto-plavo-crvenim nacionalnim dresovima, koje su na kraju razmijenili s crveno-bijelim kockastim vjetrovkama hrvatskih kolega, a ostatak podijelili publici za uspomenu i dugo sjećanje na uistinu nezaboravnu večer. Silna energija, brza tempa, izražajna dinamika i angažirano sviranje na rubu stolaca obilježili su prvo gostovanje jednog orkestra El Sistema u Hrvatskoj, koje ćemo zasigurno dugo pamtiti.