Poštovani profesore Katičiću,

Poštovane gospođe i gospodo,

dragi članovi i dragi prijatelji
Matice hrvatske,

Sve vas srdačno pozdravljam u ime Predsjedništva Matice hrvatske, sunakladnika knjige koju ćemo sada predstaviti. Svi članovi Predsjedništva nalaze se u dvorani, što je jasan pokazatelj ugleda koji profesor Katičić uživa u Matici hrvatskoj.

Stjepan Damjanović, Damir Zorić, Radoslav Katičić i Stipe Botica  Snimio Mirko Cvjetko

Da se tiskaju knjige na hrvatskom jeziku i da se šire u narod – to je bio glavni razlog utemeljenja Matice hrvatske, koja to čini evo već 173 godine. Da bi to mogla raditi, Matica je morala oko sebe okupljati ljude koji imaju što reći, ljude koji znaju pisati, ljude koji o knjigama znaju govoriti i potaknuti one koje ih slušaju da neku knjigu uzmu u ruke i da je čitaju. I danas ćemo biti na tragu takvih Matičinih nastojanja. O knjizi Radoslava Katičića Vilinska vrata govorit će nam u problematiku dobro upućeni stručnjaci, a ja ću vam na početku, posve ukratko, reći nekoliko riječi o autoru knjige koju predstavljamo. Svatko tko iole prati hrvatska kulturna zbivanja, posebno ona filološka, dakle jezikoznanstvena, književnopovijesna i slična, zna tko je Radoslav Katičić i koliko je učinio u proučavanju i predstavljanju onoga što je na hrvatskom jeziku stvoreno od davnina do naših dana i koliko je učinio u proučavanju našega hrvatskoga jezika. Ali i šire od hrvatskoga sama i onoga što je na njemu stvoreno, proučavao je i one plodove ljudskoga duha na našim prostorima koji su ostvareni drugim jezicima.

No kako govorim u ime Matice hrvatske i u njezinim prostorima, htio bih prvo reći, htio bih se pohvaliti, da je Radoslav Katičić pravi Matičin autor i pravi matičar po duhu svojega djelovanja. Kada to kažem, ne oduzimam ga ni jednoj instituciji s kojom je vezan njegov život i djelovanje, ni domaćoj ni stranoj, samo naglašavam tu matičarsku sastavnicu njegova djela i djelovanja.

Za kroatistiku su od neprocjenjive vrijednosti njegovi radovi o najstarijem razdoblju hrvatske književne kulture, u kojima velikom filološkom akribijom pokušava prevladati one teškoće koje uvjetuju malobrojnost i škrtost vrela. Tekstove o toj problematici objavljivao je dakako kod različitih izdavača, ali dva je dao Matici da ih objavi. To su Na ishodištu (1995) i Litterarum studia (1998), koja je u Beču izašla i u njemačkoj inačici (Literatur des kroatischen Frühmittelalters, 1999). Prva, dakle Na ishodištu, nevelika je po opsegu i veoma prikladna da se svatko koga zanimaju izvorišta hrvatske kulture o njima obavijesti, a za čitanje te knjige nisu potrebna nikakva specijalistička predznanja, nego samo nešto malo napora i vremena. Drugu, Litterarum studia, mnogi drže njegovim životnim djelom te su i autor i Matica za nju dobili brojna vrijedna priznanja. To je opsežno djelo nastalo kao posljedica duga i temeljita rada, najbolje što imamo o kulturi hrvatskoga ranoga srednjega vijeka, to je napor kojim je, kao i u nekim drugim prilikama, popunjavao velike praznine u našoj filologiji. Opisujući kulturu hrvatskoga ranoga srednjega vijeka, a i ono što joj je prethodilo, Katičić se pokazao kao znanstvenik oboružan velikim znanjem, filolog dostatne upućenosti u povijesne i arheološke probleme, mislilac koji zna uvjerljivo pretpostavljati i obrazloženo zaključivati, koji od krhotina vješto gradi obrise cjelovite slike i u mozaik uspješno ugrađuje kamenčiće koji su pronašli drugi i one koje je otkrio sam.

Pomogao je Matici i u ispunjavanju njezine važne zadaće da hrvatsku sredinu upoznaje s kulturnim dostignućima drugih naroda pa je u njoj objavio jednu od svojih prvih knjiga Stara indijska književnost (1973) i jednu od novijih Boristenu u pohode (2008), u kojoj demonstrira svoje poglede o značenju razlika i dodira među kulturama, ali i upozorava na one kulturne vrijednosti koje su nastale na ovom tlu prije dolaska Hrvata i koje su se ugradile u hrvatsku kulturu.

U poznatoj ediciji Pet stoljeća hrvatske književnosti, koju je Matica izdavala od 1962. s nakladničkim poduzećem Zora, dobio je svoje mjesto u 161. knjizi 1984. godine. Tamo je naime predstavljen sažet izbor iz njegova dotadašnjega opusa. Bio je Matičin glavni tajnik, član upravnog odbora u dva mandata, u teško vrijeme (1968, 1970). Radio je u Matičinim povjerenstvima i predsjedao im, a jedan je od autora poznate Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika iz 1967.

Matica mu je za sve to 2010. dodijelila svoje najviše odličje Janko Drašković, naravno ne samo za tu izravnu suradnju koju sam naznačio, nego, rekao bih, za to što je uvijek u svom djelovanju nastupao kao da ispunjava Matičine naloge, naloge koje naravno nije ni od koga nikada dobio. To mu je u matičarskim krugovima donijelo veliko poštovanje, ali donijelo mu je i neprilike i bijes onih koji su od uglednoga sveučilišnoga profesora, šefa bečke slavistike, člana nekolikih europskih akademija očekivali, bolje rečeno priželjkivali, da radi drugo i drukčije, a ne da neprekidno govori o Hrvatskoj, o njezinoj kulturi, o njezinu jeziku, o njezinoj povijesti, da neprekidno zahtijeva da se Hrvatsku vidi onakvom kakva jest, a ne u skladu sa željama onih koji jedva trpe da postoji.

Matica je pomogla da izađu i njegove najnovije knjige o hrvatskoj i slavenskoj pretkršćanskoj kulturi: Božanski boj (2008), Zeleni lug (2010) i Gazdarica na vratima (2011), koje sve tri imaju podnaslov Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine. Knjiga Vilinska vrata koju danas predstavljamo ima podnaslov I dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine. Taj nam podnaslov kazuje da ona donosi ono što o predmetu nije rekao u prve tri, ali ne da bi nudio iluziju kako je njome predmet istraživanja iscrpljen, nego da iznova posvjedoči da je tek načet... U sve te četiri knjige svjedoci su autoru zemlja i njezin jezik, jer uvijek polazi ili od tekstova davne slavenske predaje, od svetih pjesama pretkršćanske starine ili od toponomastičkih tragova, onih koji nose sakralna značenja.

Pogledajte, gospođe i gospodo, te četiri knjige i lako ćete zaključiti da bi one bile dobar ukupan rezultat jednoga znanstveničkoga života. A to po opsegu i dosegu veliko djelo samo je dio onoga što je Radoslav Katičić učinio za našu kulturu. Nije stoga nikakvo prigodničarsko patetično pretjerivanje kada kažem da je s nama autor kakvih smo imali malo u ukupnoj svojoj povijesti, autor koji zaslužuje poštovanje svakoga od nas. Siguran sam da on sada s nelagodom sluša moje pohvale, ali ipak one bi bile istinite i kad bi bile jače iskazane. Višeput je naglasio da iako pripadamo narodu čije je najveće djelo činjenica da je opstao, tomu se narodu samo najviša razina ostvarenih rezultata priznaje kao prihvatljiva i to na različitim područjima, i u filologiji također. No nije to samo rekao, sam je sebe gurnuo u prve redove ostvarivanja te visoke razine. U ime Matice hrvatske iskazujem mu poštovanje, zahvaljujem mu za sve što je učinio, čestitam na novom stvaralačkom usponu i želim da on što dulje traje na korist i radost svih nas. Hvala Ibis grafici koja je podnijela najveći dio tereta u pripremi ove knjige. Hvala uglednim predstavljačima koji će nam o knjizi progovoriti. Hvala svima vama koji ste nazočnošću učinili dalji korak u afirmaciji Katičićevih napora i zaokružimo svi skupa tu lijepu priču čitanjem onoga što je izašlo ispod pera Radoslava Katičića. Hvala njemu i svima vama!

Zagrebačko predstavljanje Vilinskih vrata

Katičić u Matici

Zagrebačka promocija knjige akademika Radoslava Katičića Vilinska vrata: i dalje tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine održana je u Matici hrvatskoj 5. studenoga. O knjizi su pred velikim auditorijem govorili predsjednik Matice hrvatske akademik Stjepan Damjanović, Matičin potpredsjednik i profesor usmene književnosti Stipe Botica te gospodarski tajnik MH, etnolog Damir Zorić, ujedno i moderator predstavljanja. Okupljenima u Matici obratio se i sam Katičić, kojega je Stjepan Damjanović nazvao „pravim Matičinim autorom i pravim matičarom po duhu svojega djelovanja“.

Damir Zorić podsjetio je da niz Radoslava Katičića, „vrsnog stilista hrvatskoga jezika“, rekonstruira našu staru vjeru na temelju jezika, istaknuvši da četvrta knjiga pretkršćanske mitove smješta u konkretan prostor. Stipe Botica Katičićevih novih trinaest studija ocijenio je pravim istraživačkim biserima, dok je Damjanović Katičića opisao kao „mislioca koji zna uvjerljivo pretpostavljati i obrazloženo zaključivati, koji od krhotina uspješno gradi obrise cjelovite slike“.

Radoslav Katičić kazao je da četvrta knjiga kao dodatak prvim trima (Božanski boj, Zeleni lug, Gazdarica pred vratima) predstavlja nova otkrića i spoznaje. „U drugom dijelu Vilinskih vrata tragovi stare vjere ne stavljaju se u jezični kontekst usmene predaje, nego u kontekst krajolika, kulturnog krajobraza. To baca nov pogled na Hrvatsku.“ Akademik je naglasio da mu je u budućnosti važnije tumačenje rekonstruiranoga nego rekonstruiranje novog te da će se time baviti u novoj knjizi, koju upravo piše, i koja će biti zaključak ovoga niza.

Goran Galić