Stabilizirat ću poslovanje HDLU-a

Ivana Andabaka (rođena 1984) od srpnja ove godine obnaša dužnost ravnateljice HDLU-a, društva s oko tisuću osamsto članova, koje je osnovao legendarni Izidor Kršnjavi 1868. Završila je ekonomski fakultet u Zagrebu i magisteriji menadžmenta u kulturi u Barceloni. Prije stupanja na ovo mjesto radila je na poslu menadžera i u području EU-fondova te je paralelno samostalno organizirala kulturne događaje.

Niste dugo na ovom mjestu pa me zanima jeste li već stekli dojam kako članovi doživljavaju rad HDLU-a; mislim na prava članova, same članarine, ali i program i slično?

Tu sam četiri mjeseca i unutar tog vremena imala sam priliku osobno upoznati i razgovarati tek s nekim članovima. Njihova mišljenja o radu Društva raznolika su i oblikovana ovisno o tome koliku korist osjećaju od članstva; kod nekih je to više pa je i zadovoljstvo veće, a kod nekih manje. Što se tiče članarine, naravno da bi članovi bili zadovoljniji kada ona ne bi postojala. No financijska situacija nam to ne dopušta, osnovni prihod bilo koje udruge jesu članarine, a iznos članarine HDLU-u (200 kn godišnje) niži je od ostalih strukovnih udruženja.

Članstvo u HDLU-u vrlo je heterogeno i u skladu s time oblikovan je program i djelovanje Društva. Kad trebate opslužiti potrebe mnogo različitih skupina, prirodno je da se dogodi osjećaj pojedine skupine da je nedovoljno zastupljena. Svakako smo otvoreni za nove ideje i prijedloge, s naglaskom na one koji su realni, u okviru naših kapaciteta i održivi u smislu mogućnosti financiranja. 

Kakva je komunikacija s članovima i mislite li da treba rješavati poziciju vizualnih umjetnika u društvu?

Što se tiče komunikacije s članovima, tu svakako postoji prostor za poboljšanje, obostrano. Ono što me iznenadilo jesu mišljenja pojedinaca da je HDLU dobrostojeća organizacija koja netransparentno troši članarine, a da pritom ne dovode prihode od članarina u kontekst s rashodima Društva (za ilustraciju, prihodi od članarina dostatni su da pokriju tek pola troškova režija samo za Paviljon, a to nije jedina nekretnina kojom Društvo upravlja). Također, začudilo me da mnogi članovi ne znaju da HDLU plaća najam za zgradu Dom HDLU-u te Galeriju Karas. To su samo neki od primjera na temelju kojih zaključujem da stajališta članova proizlaze iz djelomične upućenosti u rad i financijske obveze Društva. Moja je zadaća pobliže im objasniti okolnosti poslovanja, a od njih bih voljela dobiti izravne i konstruktivne komentare te veću uključenost u rad Društva. Sjajan primjer imamo s članovima Alenom Novoselcom i Margaretom Lekić, koji osmišljavaju i provode aktivnosti u dvorcu i parku skulptura Jakovlje (koji je u vlasništvu HDLU-a i ULUPUH-a) te projekte nadogradnje Aleje skulptura na Savskom nasipu.

HDLU ima na raspolaganju Meštrovićev paviljon, u kojemu su tri galerije te još jedan izložbeni prostor, Galeriju Karas. Kako optimalno iskoristiti sav taj izložbeni potencijal? Možete li objasniti koncept izložbenoga programa i što bi HDLU kao institucija trebao biti?

Izložbeni program HDLU-a u velikoj mjeri oblikovan je aktivnostima udruženja te se godišnje provodi četrdesetak programa u četiri galerijska prostora. Dio programa odnosi se na istaknute bijenalne ili trijenalne manifestacije s višegodišnjom tradicijom, kao što su Salon mladih, Zagrebački salon, Bijenale slikarstva, koje smo kao krovno strukovno udruženje dužni njegovati. Zatim, program proizlazi i iz bilateralnih međunarodnih suradnji ili EU-projekata koje prihvaća upravni odbor, a sa svrhom da hrvatskim umjetnicima omogući izložbe, rezidencije, suradnje ili radionice u inozemstvu i na taj način pridonese njihovu razvoju i vidljivosti. Na primjer, u sklopu 3. bijenala slikarstva, koji će se održati u studenom 2015, ostvarena je suradnja s Nacionalnim muzejom u Gdanjsku, čime će se nadograditi internacionalna dimenzija Bijenala s obzirom da će se hrvatski slikar predstaviti izložbom u Poljskoj početkom 2016. Od ovoga mjeseca krećemo u novi EU-projekt – Realise – u suradnji s uglednom njemačkom zakladom Heinrich Böll, u sklopu kojega će HDLU postaviti izložbu nadahnutu filozofskim djelom Guyja Deborda Društvo spektakla.

Preostali, većinski, dio izložbenoga programa čine projekti koje izabire umjetničko vijeće galerija, vodeći se principom da Prsten ugošćuje kustoske koncepte ili retrospektive, PM projekte koji uključuju nove medije, Bačva site-specific-djela, a Karas heterogene likovne projekte.

Kako stoje stvari s daljom obnovom Paviljona?

Godine 2018. Društvo obilježava 150 godina postojanja, a te godine ujedno se obilježava 80 godina Paviljona. Želja je uprave HDLU-a dotad obnoviti Galeriju Prsten i otkriti krov sa staklenim prizmama koje su jednake onima na kupoli. U međuvremenu, u skladu s financijskim mogućnostima, usmjerit ćemo se na povećane aktivnosti tekućeg održavanja zgrade.

Kakva je situacija s financiranjem? Velik problem još su neriješeni mikroklimatski uvjeti?

Ideje o obnovi zgrade i poboljšanju mikroklimatskih uvjeta ne izostaju, financiranje je ono što je najveći izazov. Naime, HDLU nije vlasnik zgrade, već je najmoprimac, što je razlog zašto ne možemo samostalno aplicirati na EU-fondove za obnovu. Vlastita sredstva nemamo ni približno dostatna za tako ozbiljne investicije. Već neko vrijeme postoji inicijativa HDLU-a prema Gradu i Ministarstvu za ulaganje u obnovu, a nadamo se da će 2018. biti dovoljno važan povod da dobijemo financijsku potporu. Paviljon, kao spomenik kulture i jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti Zagreba, zaslužuje više pažnje mjerodavnih institucija.

Očekujete li iseljenje dijela Hrvatskoga povijesnog muzeja iz vaših prostora u skoroj budućnosti?

Iseljenje Hrvatskoga povijesnog muzeja iz Doma HDLU-a je, vjerujem, nešto što obje institucije već dulje vrijeme priželjkuju. HDLU bi time dobio prostor za pohranjivanje radova između izložbi, što nam trenutno nedostaje, više mjesta za popratni program i radionice te prostorije za članove. No o iseljenju ne odlučuje HDLU te je pitanje potrebno uputiti na drugu adresu.

Magistrirali ste menadžment u kulturi na sveučilištu u Barceloni te imate već određenog iskustva na tom polju. U čemu je razlika između tih poslova, odnosno koja je specifičnost upravljanja sklopom galerija kojima raspolaže HDLU?

Pozicija ravnateljice HDLU-a ne podrazumijeva isključivo upravljanje galerijama, već znatno šire djelovanje, a to je skrb o poslovanju organizacije. Istina je da su galerije ključna platforma za vidljivost HDLU-a u javnosti, no pogrešno je misliti da se aktivnosti udruženja odnose samo na izložbeni program galerija. Moja dosadašnja poslovna iskustva vezana su uz sređene okoline i organizacije koje djeluju na temelju strateškog planiranja pritom uzimajući u obzir financijske analize, shvaćajući bitnost urednog unutarnjeg ustrojstva, komunikacije s korisnicima (u našem slučaju s članovima) te marketinga i odnosa s javnošću. Institucionalni razvoj Društva ključni mi je prioritet djelovanja.

Kako vidite svoju ulogu ravnateljice Doma HDLU-a? Jeste li postavili planove koje namjeravate ostvariti za vrijeme trajanja mandata?

Mandat traje dvije godine i usmjerit ću ga na stabiliziranje poslovanja HDLU-a. Društvo je nedavno prošlo poprilično burno razdoblje, kojega posljedice i danas snažno osjećamo, na financijskoj, ali i na organizacijskoj razini. HDLU je u međuvremenu postalo veliko udruženje s više od 1800 članova, a organizacijski se nije razvijalo jednakom dinamikom. Stabiliziranje podrazumijeva „čišćenje“ starih sporova i obveza koji iz njih proizlaze, rješavanje imovinskopravnih odnosa i dugovanja (npr. dug prema Gradskoj plinari zatvorili smo prije mjesec dana), osiguranje dodatnih izvora financiranja, uspostavljanje internih procesa poslovanja kako bismo povećali efikasnost i kvalitetu rada te uređenje poslovanja Društva unutar novih zakonskih okvira.

U programskom smislu, cilj mi je uključiti HDLU u što više međunarodnih projekata, pokrenuti edukativne programe za javnost, primjerice pripreme za fakultete i umjetničke škole, i time omogućiti honorirani angažman članovima, obogatiti izložbenu ponudu HDLU-a istaknutim, samoodrživim umjetničkim projektima (npr. 2015. ugostit ćemo projekt udruge Kontejner Device_art, koji naglasak stavlja na nove medije) te povećati vidljivost likovnih umjetnika u javnosti. Možemo reći da će ove dvije godine biti usmjerene na izgradnju čvrstih temelja, a tek onda na red će doći fasada, što je zasigurno duži, ali jedini ispravni put.

U razgovoru što sam ga vodio prije nekoliko godina s Josipom Zankijem najavljeno je osnivanje Centra za vizualnu umjetnost Ivan Meštrović, koji bi provodio izložbene programe i međunarodnu suradnju, odnosno organizirao projekte suradnje sa srodnim organizacijama u zemlji i svijetu. Možete li nam reći štogod o tome?

Postojala je ideja o osnivanju Centra za vizualnu umjetnost Ivan Meštrović, no ta je ideja prije nekoliko godina na skupštini HDLU-a odbačena, što i ne iznenađuje. Naime, odvajanjem zgrade kao neovisnog izložbenog centra od rada strukovnog udruženja, HDLU bi izgubio najvredniju imovinu, što bi se negativno odrazilo na rad, aktivnosti i vidljivost Društva. Na primjer, u EU-projektima u koje se HDLU uključuje, činjenica da upravljamo ovako atraktivnim izložbenim prostorom unutar kojega možemo realizirati europske izložbe i suradnje čini nas vrlo zanimljivim partnerom, a EU-projekti su nam sve važniji izvor financiranja. Također, kad provodimo natječaje za umjetnička rješenja u javnom prostoru, kao što je nedavno bio slučaj s Gradom Dubrovnikom, naša konkurentska prednost je ta što možemo ponuditi izložbu umjetničkih rješenja u svom prostoru. No najvažnije je to što na ovaj način članovima možemo osigurati izlaganje u jednom od najatraktivnijih izložbenih prostora u Hrvatskoj.