Kazališna poslastica

Dana 16. studenoga 1982. u Londonu održana je praizvedba drame Prava stvar Toma Stopparda, istaknutoga engleskog dramatičara. Osmoga prosinca 1989. dogodila se hrvatska premijera istoga teksta. Na nekoliko je pokusa i na jednoj od repriza bio i sam Tom Stoppard i izrazio zadovoljstvo predstavom. To je bila prva režija glumca Ivice Šimića, danas istaknuta redatelja i glumca, a tom je predstavom otvoreno Kazalište Mala scena prije dvadeset i pet godina, danas jedno od vodećih hrvatskih neovisnih kazališta. Voditelji Male scene Ivica Šimića i Vitomira Lončar stoga su odlučili kazališnu godišnjicu proslaviti onako kako su svoju umjetničku priču i započeli pa su 6. studenoga još jednom postavili Pravu stvar, u prijevodu Adrienne Hewitt i redakturi Lare Hölbling Matković s istim redateljem, Ivicom Šimićem.

Stoppardova drama pokazuje krhkost životnih odnosa / Snimio Saša Novković

Producentica Vitomira Lončar dosjetljivo je angažirala glumce koji isprepleću niti kazališne, glazbene i filmske umjetnosti, a kontekst mehanizma kazališta u kazalištu koji određuje Stoppardovu dramu pojačavaju scenografkinja Dinka Jeričević i Mirjana Zagorec – vješto se poigravajući kostimografskim i odjevnim stilovima. Ozračje sedamdesetih i osamdesetih godina dočaravaju oblikovatelj tona Vedran Peternel i oblikovateljica svjetla Željka Fabijanić Šaravanja.

Redatelj Ivica Šimić inteligentno i suptilno gradi događanje na sceni i vodi glumce. Vješto uvučena u radnju koja pokazuje krhkost životnih odnosa, publika uživa u otkrivanju dinamičnoga i zabavnoga kazališta riječi, pa se preplet složenih odnosa stvarnosti s izmjenama scena čestim rezovima pokazuje kao ključ u otkrivanje topline života.

Sjajnu ulogu ostvaruje Dražen Čuček kao Henry: ulogu pisca realizira suptilnim, inteligentnim, točnim nijansiranjem, iznimnom dikcijom i lucidnošću, govorom tijela te poticajnom suigrom s partnerima. Izvrsna je i Jasna Bilušić kao glumica Charlotte, a Jelena Veljača kao Annie pokazuje dobar kontrast između naučenih, glumačkih uloga i životnih govora tijela. Mislav Čavajda kao Billie pokazuje talent razrađene glumačke preobrazbe, dok Lana Helena Hulenić kao Debbi donosi svježinu, dinamiku i emotivnu toplinu. Marko Hergešić kao Brodie u završnom naletu realizma ostvaruje pomak iz obiteljske stvarnosti u prikaz društvene istine kao laži, a Frane Perišin kao Max dobro naglašava patetičnu teatralnost „kazališta u kazalištu“.

Predstava će se izvoditi trideset puta. Možda će postati hit upravo zbog povratka na riječ, slojevit tekst i misao uz emotivnu toplinu u razdoblju koje je došlo do ljudskoga dna, bezosjećajnosti i agresije. Prava stvar, tekst napisan za glumačke preobrazbe, ludistički otkriva slojeve života, oponašajući i preobražavajući život umjetnošću, umjetnost životom.