Tuzla je i hrvatski grad

U gradu soli i ugljena od 15. listopada do 15. studenoga održavaju se deseti Dani Matice hrvatske Tuzla 2014. Pred 120 okupljenih jubilarnu manifestaciju na Univerzitetu u Tuzli otvorio je Mirsad Kunić, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi TK, a uvodničar i gost večeri bio je potpredsjednik Matice hrvatske Stipe Botica, predstavivši, u toj prigodi, i biblioteku Stoljeća hrvatske književnosti. O manifestaciji koja je odavno prerasla regionalne granice i afirmirala se kao jedan od istaknutijih projekata Matičinih ogranaka, radu tuzlanskog ogranka, položaju Hrvata i drugim aktualnostima razgovaramo s Maricom Petrović, predsjednicom OMH u Tuzli, glavnom urednicom časopisa Gradovrh i redovitom sveučilišnom profesoricom Tuzlanskoga sveučilišta.

Profesorice Petrović, iza vas je deset godina Dana Matice hrvatske u Tuzli. Što donosi jubilarna manifestacija?

Jubilarne smo Dane započeli predstavljanjem najnovijih knjiga biblioteke Stoljeća hrvatske književnosti. Profesor Botica govorio je i o narodnoj književnosti, a ja o Matošu u povodu obljetnice, predstavili su se studenti iz Matičine Udruge fra Blaž Josić, glumci govorenjem tekstova, glazbenici. U Danima svake godine imamo posjet i predstavljanje rada Matičinih ogranaka s kojima razmjenjujemo iskustvo. Dosad su nas posjetili Bjelovar, Slavonski Brod, Osijek, Vinkovci, Sarajevo, Mostar, Čitluk, Subotica i Pečuh, a ove godine doći će nam OMH iz Orašja. Novost je u 2014. radionica kreativnoga pisanja i govorenja koju vodi književnik Nedžad Ibrahimović, profesor s Filozofskog fakulteta u Tuzli. Vlada veliko zanimanje đaka i studenata pa će radionica potrajati dulje nego što je planirano. Ove godine u planu je još jedan važan posao. Prije dvije godine, u okviru Festivala ogranaka MH, bili smo sa svojim gostima u Potočarima i Srebrenici i dogovorili s predsjednikom općine da jedna ulica u gradu dobije ime fra Jurja Dragišića (1445–1520), jednoga od najvažnijih i najutjecajnijih hrvatskih filozofa i teologa 15. i 16. stoljeća, europskoga humanista iz Bosne, rodom iz Srebrenice. Taj ćemo dogovor realizirati na obostrano zadovoljstvo. Dani će kulminirati predstavljanjem 11. broja časopisa Gradovrh, što je naš najvažniji projekt.

Snimio Mirko Cvjetko

Što je obilježilo pripremu desetih Dana?

Jubilarni Dani MH Tuzla svojim su sadržajima prilagođeni vremenu i prostoru u kojima se realiziraju. Ova je godina u našoj zemlji obilježena prirodnim nepogodama pa je (i inače marginalizirana!) kultura ponovno „na čekanju“ boljih vremena.

Koja je uloga te manifestacije na tuzlanskoj kulturnoj sceni danas?

Dani Matice hrvatske imaju vrlo važno mjesto na tuzlanskoj kulturnoj sceni. Ove smo godine imali potporu, i Općine, i Kantonalne vlade, i Vlade i Federacije. Bili smo spremni da ovogodišnje potpore budu skromnije ili potpuno izostanu (iz spomenutih razloga), ali smo se uvjerili da se naš rad vrednuje i uočava. Tuzlanski Hrvati, njihove tradicijske vrijednosti, jezik i kultura, kvalitetno se emancipiraju i pokazuju svojim sugrađanima i šire, kao važan segment jedne multietičke zajednice koju drugi prepoznaju kao dobar primjer suživota u Bosni i Hercegovini.

Posjećuju li programe Ogranka samo Hrvati ili i drugi narodi?

Kada se neka udruga imenuje kao hrvatska, onda nema nikakve dvojbe komu je ona prvobitno otvorena i posvećena. Hrvati u Tuzli jesu malobrojni, ali ima ih mnogo više nego što se o tome zna. U gradu desetak, a u kantonu dvadesetak tisuća. To je primarno Matičina publika, ali s ponosom ističem da su studenti i kolege s Tuzlanskoga sveučilišta „svake svete vire“ naši redoviti gosti. Dolaze nam i predstavnici vlasti te djelatnici iz kulture, bošnjačke i srpske provenijencije.

Kakav je položaj Hrvata u Tuzli?

Vaše pitanje otvara mnogo širi prostor od ovoga što je predviđen za ovakvu vrstu razgovora. Pretpostavljam da vas zanima i politička i kulturna situacija Hrvata u ovom kraju. Priča se, a u tome ima djelomične istine, da je u Tuzli drugačije nego u drugim dijelovima BiH. Nama, koji ovdje živimo, čini se da je „hrvatska“ politika prema Hrvatima tuzlanskoga kraja (kao i prema Posavini i Republici Srpskoj), najblaže rečeno, nespretna. Hrvati se i ovdje osjećaju kao autohton narod. Nisu tako malobrojni, obrazovani su u većem broju nego Hrvati u drugim krajevima BiH i veoma su dobri čuvari vlastite samosvojnosti. Važno je znati da je Tuzla i hrvatski grad, što se, prema svemu, zanemaruje. Politički Hrvati, ma što to značilo, Tuzlu olako prepuštaju drugima u raznim mešetarskim podjelama.

Na što konkretno mislite?

Na pitanja poput ovoga koje ste postavili, u BiH pa i u Tuzlanskome kantonu – i s hrvatske strane! – čuju se odgovori sukladni dnevnopolitičkim frazama prihvaćenim i u široj hrvatskoj javnosti, a svode se uglavnom na poznate jadikovke o institucionalnoj, političkoj i medijskoj marginalizaciji Hrvata. Te su jadikovke samo dobra politička mantra za održanje tzv. „političkog izbornoga tijela“ koje će tzv. „legalnim i legitimnim“ zastupnicima naroda omogućiti vlast i sinekuru. I tako iz godine u godinu – od izbora do izbora. Ima jedan alarmantan najnoviji podatak. Prema mojim informacijama, na ovogodišnjim državnim izborima, od dvanaestak tisuća Hrvata-birača u Tuzli, ni jedan Hrvat iz bilo koje stranke nije izabran u Skupštinu tuzlanskoga kantona. Taj podatak govori mnogo o političkoj i sociološkoj situaciji u kojoj se nalazimo.

Poznato je da u Tuzli djeluje više kulturnih udruga s hrvatskim predznakom. Je li u kulturi i školstvu situacija povoljnija?

Što se kulture i školstva tiče, pored ogranka Matice hrvatske, treba istaknuti društvo Hrvatski dom, koje jedino od nas ima vlastiti prostor, HKD Napredak i udrugu Hrvatska žena. Imamo KŠC sv. Franje, u kojemu je Gimnazija i OŠ. To je ustanova koju je osnovala Vrhbosanska nadbiskupija i koja se tako dobro profilirala u Tuzli pa, svojim primjerom, pokazuje da se ovdje može napraviti svašta dobroga kad se hoće i kad su pravi ljudi na pravim mjestima.

Koliko vaš ogranak broji članova i kakva je struktura članstva?

Na popisu članova MH ima šezdeset i dva člana, a Skupština okuplja velik broj naših prijatelja i suradnika. U rukovodstvu su uglavnom profesori s Katoličkog školskog centra sv. Franje, kolege sa Sveučilišta i dva svećenika. Velik broj mladih ljudi aktivan je tijekom studija, ali nakon diplome oni ili odlaze iz grada ili se manje posvećuju Matici. Nemamo nikoga stalno zaposlenog i to otežava kontakte i komunikaciju.

Tuzlanski ogranak suorganizator je i proljetnih festivala Matičinih ogranaka, zajedno s osječkim, pečujskim i subotičkim. Koji je cilj te manifestacije?

Zbližavanje, upoznavanje, razmjena iskustava i pokazivanje lokalnim sredinama što rade drugi i u kojoj se mjeri možemo uspoređivati. Ti gradovi surađuju i u gospodarstvu i drugim područjima kulture pa je i Matica našla svoje mjesto u toj dobroj suradnji.

Što članovi, ali i šira kulturna javnost, u budućnosti mogu očekivati od Ogranka Matice hrvatske u Tuzli?

Mi se stalno nadamo dobru i boljemu. Zasad je vrlo važno trajati i izdavati časopis Gradovrh, u kojem priloge objavljuju mladi znanstvenici i profesori sa Sveučilišta, iz regije i šire. Ostale aktivnosti prilagođavaju se prilikama.