Opomena iz Pečuha

Zagrebačka galerija Karas u drugoj je polovici listopada posjetiteljima priredila izložbu pod naslovom Zsolnayeva kulturna četvrt. Premda sam naslov izložbe nije odveć jasan, svi koji su izložbu posjetili uvjerili su se još jednom da knjigu ne valja suditi prema koricama.

Šalica Zoltana Pala

Izložba pregledna i jednostavna postava predstavila je zagrebačkoj publici probrane artefakte sa simpozija međunarodne keramike koji se u suradnji s tvornicom porculana Zsolnay održava šestu godinu za redom u Pečuhu. Radovi keramičara Viktora Erdeia, Sándora Pinczehelyija, Zsuzsanne Füzesi Heierli, Márte Nagy i još nekolicine umjetnika predstavljaju izbor najboljih radova Zsolnayeva međunardnog keramičkog simpozija u razdoblju između 2008–2014. Keramičke rukotvorine s umjetničkim predznakom na jednostavan, ali privlačan način izložene u vitrinama konačni su proizvod nastao u Zsolnayevoj tvornici koja je neizostavan element tradicionalne mađarske keramičke djelatnosti. Naime industrijska Zsolnayeva četvrt u Pečuhu obuhvaća više od pet hektara izgrađene površine čiji su objekti od 2010. posvećeni različitim kulturno-društvenim sadržajima poput lutkarskoga kazališta, planetarija te manufakture koje prikazuje proces nastajanja porculana. Osim toga kroz izložbe je predstavljena obiteljska i tvornička povijest Zsolnaya, porculanska zbirka László Gyugyij, a moguće je posjetiti i obiteljski mauzolej.  

Riječ je o vrlo zanimljivoj investiciji koja je uložena u prenamjenu industrijske baštine Pečuha 2010, kada je taj mađarski grad nosio titulu Europske prijestolnice kulture. Tvornica Zsolnay i popratne zgrade tom su prigodom restaurirane kako bi se očuvanjem forme, odnosno arhitektonskog okvira, oplemenile novim sadržajima što danas podrazumijevaju kulturnu četvrt i rekreacijski prostor. Doskočilo se na taj način propadanju i neizbježnoj smrti povijesno-industrijskog spomenika na zalazu, koji je dobio novu priliku za život, i to na četrdeset tisuća četvornih metara restaurirane površine.

Taj naizgled pozadinski aspekt na izložbi je prikazan zanimljivim fotoserijalom koji dokumentira projekt obnove industrijske baštine. Slojevitost izložbe upravo ovdje dolazi do ispunjenja, i to akcijom učenja. U mediju crno-bijele fotografije prikazano je zatečeno stanje arhitekture, dok je završetak projekta, posve obnovljene građevine, zabilježen fotografijama u boji. Tako se u parovima fotografija crno-bijela fotografija pojedinog objekta nalazi iznad fotografije u boji koja odiše svježinom i novoudahnutom energijom, iskreno i izravno naglašava kontrast prije i poslije obnove kompleksa.

Inspirativan element izložbe svojevrsni je efekt neočekivanog. U ostvarenju projekta Zsolnayeve kulturne četvrti dolazi do izražaja intrigantna problematika vrlo bliska zagrebačkoj stvarnosti. Paradoksalno je da je poruka izložbe istovremeno prigušena i vrlo glasna. Gotovo sam sigurna da je svaki posjetitelj gledajući fotografije obnovljene industrijske baštine u Pečuhu živo sebi predočavao niz industrijskih objekata koji trunu u srcu Zagreba. Bilo da je riječ o Paromlinu iz 1907, Tvornici Penkala olovaka iz 1911. ili Tvornici Gredelj iz 1984, neumorno se vrtimo u krug kroz razne apele i konkretne prijedloge i projekte ne uspijevajući ni zaštititi ni prenamijeniti negdašnje tvornice u društveno korisne prostore. Ne treba ići daleko da bismo se uvjerili u izvrsnost adaptacije neke takve industrijske zgrade. Bivša zagrebačka kožara prilagođena je muzeološkim potrebama Gliptoteke brojnim sanacijama i preinakama kojih je cilj između ostalog bio i očuvanje izvornog izgleda građevine. Amblematski primjer galerije Tate Modern u Londonu najpoznatiji je primjer primjene takve avangardne ideje o smještanju muzeja u tipičnu industrijsku arhitekturu. Zagrebačka Gliptoteka uspješna je adaptacija u domeni graditeljskog nasljeđa koja promjenom namjene uspijeva očuvati izvorne građevinske postulate. Također, nekadašnja jahaonica ugarske vojske, a danas Lauba – kuća za umjetnost i ljude, primjer je projekta prenamjene uspješno izgurana do kraja, u čijim plodovima uživaju primatelji različitih kulturnih i javnih događanja. Osim toga, jedina cjelovito očuvana građevina industrijske arhitekture druge polovine 19. stoljeća, iznimnih konstrukcijskih i oblikovnih obilježja, Tvornica duhana u Zagrebu, prenamjenjuje se u Hrvatski povijesni muzej.

Zsolnayeva kulturna četvrt društveno je angažirana izložba koja „pod krinkom“ pohvale jedne izvrsne inicijative iz srednje Europe itekako kritizira stanje u kojem se nalaze brojna industrijska postrojenja koja su ne tako davno bila na diku našem glavnom gradu. Zagreb iz daljine, vrlo oprezno, prati trend zanimanja za ostatke industrijske kulture koji imaju povijesni, tehnološki, društveni, arhitektonski i znanstveni aspekt kojih značenje ni pod koju cijenu ne smijemo zataškati.